Katalonci misle ozbiljno

U Škotskoj sve ostaje kako je bilo, mada ništa više neće biti isto. Independisti su izgubili referendumski pokolj, ali su od Londona dobili obećanja o široj autonomiji – onakvoj zapravo kakvu Katalonija već godinama uživa. Stepen samostalnosti ove autonomne španske provincije zaista je veći od onog u Škotskoj: Katalonija ima sopstvenu policiju, rukovodi obrazovnom i zdravstvenom politikom i – zahvaljujući modelu finansiranja uspostavljenom 2009. – od svih regiona dobija najviše sredstava iz državne kase.

Ipak, to nije dovoljno onima koji razvijaju zastave katalonskog separatizma. Katalonija nikad nije bila dio Španije, tvrde, ukazujući na jezičke i kulturne posebnosti te 300 godina u kojima je centralna vlast nasilno držala Katalonce na povodcu. Taj ideološki šablon potpaljuje emocije Katalonaca koji su sada – više nego ikad! – spremni da se otisnu u avanturu sa neizvjesnim ishodom.

Sud se pita

U Škotskoj je zdrav razum odnio pobjedu nad osjećanjima. Ali Katalonija nije Škotska, ma koliko mnogi pokušavali da izvuku pouke iz ishoda glasanja na sjeveru Britanskog ostrva. Dok je škotski referendum održan u dogovoru Edinburga i Londona, španski Ustav ne predviđa mogućnost glasanja o nezavisnosti Katalonije. To je glavni adut madridske vlade i njenog premijera Marijana Rahoja u borbi za jedinstvo nacije.

No sada je katalonski premijer Artur Mas najavio referendum – uz podršku pokrajinskog parlamenta, koji je nedavno donio odgovarajući zakon. Sada su svjetla uperena u sud. Rahoj ulaže žalbu protiv zakona, i riječ imaju sudije Ustavnog suda. Mada možda to neće biti posljednja riječ. Jer, ukoliko sudije ocijene zakon neustavnim, Mas bi mogao da napravi presedan u novijoj istoriji Španije, da pozove na građansku neposlušnost i održi neku vrstu ilegalnog referenduma. Ako tu mogućnost razvijemo do kraja, katalonska vlada ima sopstvenu policiju koja bi obezbijedila referendum od eventualnog uplitanja španske policije.

Prije nego što se desi taj – doduše teško zamislivi – scenario, Mas bi mogao da potegne posljednjeg asa iz rukava: prijevremene izbore u Kataloniji! Novi izbori bi mogli da ojačaju borce za nezavisnost i dovedu Kataloniju u jaču pregovaračku poziciju. Prije tog poteza Mas očigledno namjerava da puca iz svih oružja prema Madridu, uostalom sa Rahojem već ima neraščišćene račune.

Fiskalni dogovor?

Španski premijer je prije dvije godine imao priliku da blokira vjetar na kojem jedre katalonski separatisti. Na vrhuncu privredne krize je katalonska vlada tražila razgovore o novom fiskalnom paktu koji bi lokalnoj vladi omogućio da samostalno ubire poreze. Rahoj je to prilično grubo odbio. To je za Masa bio znak da sahrani svoju ideju o fiskalnoj autonomiji i da počne kampanju za potpunu nezavisnost.

Nema sumnje da državna kriza zahtijeva jasne riječi premijera Rahoja. Socijalistička opozicija od njega traži hrabrost i liderstvo. Kako se približava dan najavljenog referenduma (9. novembar) Rahoj za sada vidi samo dvije alternative: „Ustav ili haos“. Međutim, postoji i mogućnost dogovora koji bi Kataloniji dao poresku samostalnost i to bez promjene Ustava. Upravo to traže katalonski preduzetnici koji se plaše raspada Španije i eventualne budućnosti van Evropske unije.

Posljedice otcjepljenja potpuno su nepredvidive – ne samo za Kataloniju i Španiju, nego i za Evropsku uniju. Što je u Škotskoj propalo, moglo bi da se ostvari u Kataloniji i da onda zahvati druge regione. Evropi, izmučenoj ekonomskom krizom i zastrašenoj mogućnošću nove recesije, sada najmanje treba komadanje.