Ako ste slučajno propustili: Velika Britanija se nalazi u političkoj krizi epskih razmjera. Za trenutak ćemo debakl u vezi sa Bregzitom ostaviti po strani, iako je njegova upletenost u dramu koja se odvija pred našim očima višestruka.
Zamislite da živite u zemlji u kojoj su vodeće političke figure najvažnije političke partije izgubile svaki osjećaj za pristojnost i odgovornost. Princip, po kojem su interesi zemlje iznad sopstvenih političkih interesa je nestao. Ne govorimo ovdje o nekoj propaloj državi (mada argumenti stoje), već o aktuelnoj situaciji u Velikoj Britaniji.
Kada je Vrhovni sud prinudnu pauzu u radu parlamenta proglasio protivzakonitom, premijer Boris Džonson je reagovao kao nedokazano derište kome je neko uzeo najomiljeniju igračku. On nije skrivao prezir i omalovažavanje prema ovoj presudi.
Potpuno neprimjeren premijer
Boris Džonson jednostavno nije podoban za tu službu. Njegovi nastupi i bijesne scene u Donjem domu u srijedu su djelovale irealno. Ni traga pristojnosti, dostojanstvu i vladanju. On je okaljao sjećanje na poslanika laburista, Džoa Koksa, kog su ubili desničarski ekstremisti nedjelju dana prije održavanja referenduma o Bregzitu 2016, kada je rekao: njemu bi se najbolje odala čast kada bi se konačno sproveo Bregzit. To je hladno i podlo.
Agresivan i buntovnički jezik na obje strane je sramotan i opasan. Više poslanika, koji su za ostanak u Evropskoj uniji, govore da dobijaju prijetnje smrću.
Kao da sve to nije dovoljno loše, Laburistička partija, najvažnija opoziciona partija (iako bi to liberalne demokrate možda drugačije mogle da gledaju) tone u politički zaborav. I to u vrijeme kada je zemlji neophodna jasna i snažna alternativa za novu vladu, koja je pred kolapsom.
U svakoj pojedinoj promjeni u vezi sa dogovorom oko Bregzita, predsjednik Laburista Džeremi Korbajn dokazuje svoju neodlučnost. Mnogi članovi laburista mu ostaju i dalje vjerni, ali birači iz cijele Velike Britanije neće biti tako popustljivi. On bi da se pobrine za to da se s dnevnog reda skloni Bregzit bez dogovora sa EU, nakon čega želi da dobije izbore i potom da organizuje posebnu konferenciju na kojoj bi se odlučilo za šta bi Laburisti trebalo da se založe na drugom referendumu.
Još jedno odlaganje, još veća neodlučnost.
Zemlja pred ponorom
Ni Džonson ni Korbajn ne mogu da se održe. Jer, oni predstavljaju sve ono što je u današnjoj britanskoj politici pošlo naopako. Naravno da posebno treba pomenuti Džonsonove prethodnike, koji su postavili kurs za ovaj užasni haos u kojem se Velika Britanija nalazi, a to su Dejvid Kameron i Tereza Mej. Prvi je igrao rizičan poker i izgubio. Druga je uzela karte koje su joj podijeljene i stvorila još veću zbrku, podjele i prevare.
Gubitak izbalansirane političke kulture debate, nedostatak liderskih kvaliteta i duboka podjela zemlje stvorili su tešku situaciju u kojoj se nalazi Ujedinjeno Kraljevstvo. Neki bi mogli da tvrde kako je Velika Britanije već preživjela mnogo toga goreg (svjetske ratove, ekonomske krize itd), ali to su bila drugačija vremena, drugačije okolnosti. A tada je zemlja imala liderske figure, u pravom smislu te riječi.