Kolonija čiste rase: "Nueva Germania"

Da je mogao filozof Friedrich Nietzsche bi za svoju sestru Elisabeth izabrao nekog drugog. No, njezin je izbor 1885. godine pao upravo na dr. Bernharda Föstera, učitelja na jednoj berlinskoj gimnaziji. Obzirom na antisemitska stajališta koja je zastupao, Föster je nakon jednog skandala povezanog s tim stajalištima, bio izbačen iz službe. Nakon toga, on je zajedno s Elisabeth 1886. godine napustio Njemačku i otišao u Paragvaj. Tamo je zajedno s još 14 obitelji osnovao prvu privatnu koloniju. Njegov je cilj bio – arijskoj rasi omogućiti i osigurati preživljavanje.

“Kolonija čiste rase”

“Ovdje se čovjek ponovno može stopiti s prirodom. Zahvaljujući prekidu veza s civilizacijom i njezinim štetnim utjecajem, ovdje možemo ozdraviti”, zapisao je Föster po dolasku u Paragvaj. Jedan od najvažnijih aspekata njegove ideologije bio je i izoliranje od svega što ima ikakve veze sa židovstvom. Samim time, prema njegovom mišljenju, jedno “rasno čisto” društvo moguće je stoga osnovati samo daleko izvan Njemačke. U njegov svjetonazor, kao i onaj od njegove supruge, pripadale su i mnoge socijalističke ideje kao i vegetarijanstvo.

Vlasti u ondašnjem Paragvaju, bračnom paru Föster izrazile su punu dobrodošlicu. Zemlja se tada nalazila u katastrofalnom stanju. Naime, nakon rata s Brazilom, Urugvajem i Argentinom, Paragvaj 1870. godine nije izgubio samo 50 posto svog teritorija nego nešto još mnogo gore – više od 80 posto muškaraca. Dakle, da su useljenici poput Föstera ovdje bili primljeni široko raširenih ruku, nije niti najmanje čudno.

“Nueva Germania” osnovana je 1887. godine, kao prva privatna kolonija u Paragvaju. Ovdje su se smjeli naseljavati samo i isključivo Nijemci. Vlada Paragvaja koloniji je na raspolaganje dala više od 20.000 hektara zemlje, područja koje se nalazilo oko 90 kilometara južno od grada Concepcion. Život u ovoj koloniji prvih je mjeseci i godina bio izuzetno naporan i težak. Doseljenici su se borili i s raznim zaraznim bolestima i virusima svih vrsta koji nisu napadali samo njih već i sve ono što su pokušavali uzgojiti. Istodobno, rasist Föster pokušavao je svim svojim snagama, doseljenicima nametnuti i svoja stajališta. Već tijekom putovanja na brodu do Paragvaja, on im je držao predavanja koja su krasili naslovi tipa: “Pročišćenje i ponovno rođenje ljudske rase” ili “Spašavanje ljudske kulture”.

Od Nietzschea ne dolazi ni novčić

Vlada Paragvaja, kada je s Fösterom sklapala ugovor, unijela je u njega jednu posebnu klauzulu, odnosno, paragraf. Prema njemu, Föster mora tijekom dvije godine u koloniju dovesti 140 njemačkih obitelji, u protivnom će mu biti oduzeta zemlja. Drugim riječima, Föster je u Njemačkoj morao obavljati prave reklamne kampanje kako bi privukao nove stanovnike, kao i pokušati pridobiti što veći broj donatora za svoju novu domovinu.

Njegov šogor, Friedrich Nietzsche, koji je iz dubine duše odbijao antisemitizam, nikada mu nije želio dati niti novčića. Kako bi ga ipak pridobili na svoju stranu, njegova sestra Elisabeth pokušala ga je namamiti prijedlogom kako će u koloniji dobiti svoje vlastito područje koje će ime dobiti po njemu – Friedrichshain ( Fridrichova zemlja). No, Nietzsche ju je odbio, odgovorivši kako bi bilo bolje da to isto područje nazove prema sebi samoj – Lamaland (Zemlja lama).

No, čak da je i nekim slučajem investirao u “Nueva Germaniju”, Nietzsche bi izgubio sve što je uložio. Kolonija je naime već nakon dvije godine propala. Dok je bračni par živio u luksuzu, ostali “kolonizatori” su živjeli pod teškim uvjetima. Elisabeth je čak kad je govorila o koloniji, navodila kako je to njihova “grofovija”. Bernhard Föster se tijekom vremena sve više okretao svojoj strasti alkoholu, a kada se 1889. godine u javnost objavljeni napisi vezani za njega, oduzeo si je život.

No, “Nueva Germania” živjela je dalje, čak i nakon što se Elisabeth vratila u Njemačku. Još i dan danas na ovom području žive nasljednici prvih “kolonizatora”, Nijemaca koje je Föster želio “presaditi” u paragvajsku džunglu. No, oni niti danas više nisu “čisti Nijemci”, već izmješani sa stanovništvom koje je ovdje oduvijek živjelo. Drugim riječima, rasna propaganda Nietzscheovog šogora ovdje očito ipak nije naišla na plodno tlo.

Autori: Marc von Lüpke-Schwarz/ Željka Telišman

Odgovorni urednik: Senad Tanovć