Kome pomaže američki napad na Siriju?

Rat je nastavak politike drugim sredstvima, ovako je to formulisao njemački strateg Karl fon Klauzevic. Klauzevic je vjerovatno mislio u ovom slučaju na spoljnu politiku. Jer, izgleda da je rat za američkog predsjednika Donalda Trampa nastavak unutrašnje politike drugim sredstvima. Što je Donald Tramp na unutrašnjem planu više pod pritiskom i što mu se više približava istraga koju vodi specijalni isljednik Robert Miler - iako su izjave porno glumice Stefani Kliford alias Stormy Daniels u jednom smislu već ušle u njegov intimni prostor - to on sve opasnije djeluje na spoljnom planu.

I dalje bez strategije za Siriju

Kada je riječ o najavljenim raketnim napadima najmanje se misli na sirijsko stanovništvo. Kada bi se u vidu imali  sirijski civili, onda bi se morala izraditi ključna strategija za budućnost Sirije. A ona u Vašingtonu nije uočljiva. Jer, samo nedjelju dana nakon što je najavio povlačenje američkih trupa iz Sirije, Trump najavljuje žestoke napade na tu zemlju i pri tom prijeti njenoj saveznici Rusiji, a Asada dehumanizuje retorički, nazivajući ga 'životinjom'. Ma šta se mislilo o predsjednicima Rusije i Sirije, bez njih a posebno ne protiv njih, u trenutnoj konstelaciji  nije moguć završetak rata, stradanja i umiranja u Siriji. Eskalacija i najava preko Tvitera pokazuje koliko je sve nisko palo i koliko je Donald Tramp daleko od tradicije međunarodne diplomatije.

Sa svojim tvitom je 'Commander in Chief' reagovao na ruska upozorenja: Ako ruski ciljevi budu napadnuti, neće biti oborene samo rakete već će biti gađane i platforme s kojih su ispaljene. No, ova neuvijena prijetnja nije došla iz Kremlja već od ruskog ambasadora iz Libana, što znači od nekog ko nije na Trampovom nivou. Rusija sigurno nije za direktan sukob sa SAD. A izgleda da se već zaboravilo da su Rusi i Amerikanci bili rame uz rame u borbi protiv još uvijek potpuno nepobijeđene tzv. Islamske države.

Tako Tramp svojim žestokim riječima dolijeva ulje na vatru koja još uvijek bukti u Siriji. Ipak, pojedini američki senatori kritički postavljaju pitanje smisla napada na ciljeve u Siriji, ma kakav on bio. Ali, od ponedjeljka je Bijela kuća, sa novim savjetnikom za nacionalnu bezbjednost Džonom Boltonom, dobila još jednog tvrdolinijaša posebne klase. On već nekoliko godina zagovara rat protiv Irana, a invaziju na Irak smatra i danas ispravnom bez obzira na nesagledive posljedice.

Ko bi mogao da protivrječi Trampu?

I novog ministra spoljnih poslova, a nekadašnjeg šefa CIA, Majka Pompea bije glas da je tvrdolinijaš. Ako uopšte bude nekog prigovora na Trampove metode onda bi oni mogli da dođu od ministra odbrane, Džejmsa Matisa. On zna šta je rat. On je prije dva mjeseca izjavio da nije vidio nikakve relevantne dokaze da je Asad izveo napade bojnim otrovima prije godinu dana. A tada je imao mnogo više vremena da provjeri optužbe. A sada prijeti sukob sa velikom silom Rusijom i sa regionalnim moćnikom Iranom zbog, ni manje ni više, snimka na Jutjubu.

Zapanjujuće je to da na međunarodnoj sceni samo generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Gutereš pledira za uzdržanost. Evropski saveznici i partneri u NATO su uzdržani s kritikama ili bi se, kao Francuska i Velika Britanija, čak pridružili eventualnoj vojnoj intervenciji. Uz to bi Evropa zbog svog geografskog položaja vrlo brzo osjetila posljedice rata u Siriji. I to ne samo kao novi izbjeglički talas.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android