U britanskom parlamentu je ovoga utorka (4.9.) letjelo perje. Boris Johnson je dobio nekoliko žlica one iste kaše koju je i sam nekada iz zadnjih klupa mutio Theresi May. Morao je raspravljati s protivnicima iz vlastite stranke koji su hladnije i inteligentnije argumentirali nego on. Bio je to očiti dokaz da njegova rječitost i njegov površni šarm nisu dorasli pravoj, ozbiljnoj političkoj raspravi. Maska Borisa Johnsona je počela padati. I njegovi protivnici su mu nanijeli prvi veliki poraz, tako što su pripremili teren za zakon koji bi onemogućio tvrdi Brexit.
Simbolični gubitak većine
A onda ga je također zatekao još i simbolični gubitak većine od samo jednog glasa. Dugogodišnji zastupnik torijevaca, Phillip Lee je, naime, tijekom Johnsonovog govora u Parlamentu šutke ustao i sjeo na novo mjesto među oporbenim liberalima. Jasnije se jednom premijeru i šefu stranke ne može pokazati prezir. Johnsona ovaj parlamentarac nije štedio ni u svojoj pismenoj oproštajnoj izjavi. On je govorio o lažima, o "mobingu" i gubitku odgovornosti, optužio je Johnsonovu vladu da potkopava demokraciju i jedinstvo Velike Britanije svojom agresivnom Brexit-strategijom. Ovaj zastupnik je jednostavno sam učinio ono čime je premijer prijetio pobunjenicima iz redova torijevaca - sam se, dobrovoljno, isključio iz stranke.
Bio je to simboličan čin koji pokazuje na koliko klimavim nogama stoji Johnsonova vlada. Činjenica je da je danima poznato da postoji 20-ak zastupnika iz redova konzervativaca koji odbijaju Vladin kurs. Jer ona punom brzinom kreće u tvrdi, neregulirani Brexit kako bi zadovoljila potrebu za ideološkom čistoćom desničara među torijevcima i prekinula sve veze Velike Britanije s Europskom unijom.
Velika prevara o Brexitu
Izigravanja, nadigravanja i slobodne interpretacije pravila oduvijek su bila dio politike. No te igre ne smiju dirati u temeljno shvaćanje demokracije. Boris Johnson, međutim, ima drugačije predodžbe jer on je rušitelj sustava i spada u sortu novih neodgovornih političara. Hoće li u Walesu biti uništena posljednja radna mjesta u industriji čelika ili će britanska autoindustrija propasti zbog Brexita – sve to je njemu svejedno.
Jer njegova vizija Velike Britanije je vizija kockara na financijskom tržištu koji podržavaju tvrdi Brexit: Veliku Britaniju s manje države, poreza i pravila. Jednu vrstu međunarodne piratske države, što je moguće slobodniju od bilo kakvih saveza i međunarodnog suživota.
Vjerodostojno? Besmislica!
S tim ciljem pred očima Boris Johnson laže svoje građane i svoj parlament od jutra do mraka. On tvrdi da su izgledi za sporazum s Unijom porasli. Istina je da se u Bruxellesu može čuti kako se do sada uopće nije ozbiljno pregovaralo. Johnson je rekao da ima nove prijedloge za irsku granicu. Ali u Dublinu kažu kako on želi oslabiti obveze definirane Sporazumom na Veliki petak. Johnson također tvrdi da će EU popustiti samo onda ako bude vjerodostojno prijetio tvrdim Brexitom. To je potpuna besmislica jer u međuvremenu Europska unija ionako računa s tom mogućnošću i ustupke na koje je Johnson želi prisliti očito ne može napraviti.
Čitava konstrukcija ove navodne pregovaračke strategije je, dakle, utemeljena na laži. Interni Vladini izvještaji potvrđuju ovu pretpostavku. Britanci imaju premijera koji ih u najvažnijoj političkoj odluci posljednjih desetljeća želi prevariti. Premijera koji Parlament šalje na prislini odmor kako bi isključio otpor. Zastupnici su mu nanijeli prvi poraz i žele mu svezati ruke. Hoće li im to na kraju uspjeti još se ne može reći, jer premijer već razmišlja kojim novim trikom može spriječiti pomicanje datuma Brexita.
Koliko su Johnsonovi protivnici pametni?
Sada su prijevremeni izbori za premijera bez većine neizbježni. Biti će to predizborna kampanja u kojoj Boris Johnson nesmetano može širom zemlje koristiti svoju sposobnost manipuliranja istinom. Pitanje je hoće li Britanci prihvatiti njegove bajke. To ovisi i o tome koliko će se dobro oporba formirati i koliko pametno će djelovati kako bi najvećeg lažljivca o Brexitu odagnala s vlasti.