Komentar: Teška greška PutinaKo
13. mart 2020
Vladimir Putin je načinio istorijsku grešku. Na prvim dvojim mjestima odgovarajuće liste su, nedostižni, aneksija Krima i hibridni rat protiv Ukrajine. A za ostala mjesta na vrhu se još vodi borba. Pretendenti su između ostalog rat u Siriji, penziona reforma i izmjena ustava kako bi ostao na vlasti dok je živ.
Sada se javio još jedan pretendent sa dobrim izgledima: krah na tržištu nafte i sa tim u vezi drastični pad vrijednosti rublje. To je direktna posljedica izlaska Rusije iz dogovora zvanog OPEC+ između naftnog kartela i više drugih zemalja koje izvoze naftu o smanjenju eksploatacije. U Rusiji takvu odluku smije da donese samo predsjednik. I za to nije mogao da izabere lošiji momenat.
Čuvari stabilnosti destabilizuju svjetsko tržište
Ovo ne treba da bude pledoaje za dilove sa OPEC. U toj organizaciji ima odbojno mnogo reakcionarnih monarhija, korumpiranih pseudodemokratija i ideologizovanih režima. S druge strane, OPEC je tipičan kartel koji nastoji da održi cijene visokim na štetu potrošača. U zemljama sa tržišnom privredom i demokratijom privatne firme se za tako nešto rigorozno kažnjavaju.
Rusija se tako nije proslavila kada je krajem 2016. sklopila sa OPEC pomenuti dil, koji je poslije toga stalno produžavan. Ali, kada je već jednom sklopila takav dogovor, ni u kom slučaju nije sada trebalo da ga „minira“.
Jer, u situaciji u kojoj na svjetskim tržištima akcija, sirovina i deviza, vlada najveća nervoza zbog sve gorih ekonomskih posljedica pandemije Korone, svaka destabilizujuća radnja može da povuče za sobom panične reakcije.
Jer, u situaciji u kojoj zbog COVID-19 drastično opada svjetska potražnja za energijom, Vladimiru Putinu, koji u Rusiji inscenira sebe kao čuvara stabilnosti, nije palo na pamet ništa pametnije nego da ionako nesigurno globalno tržište nafte dodatno destabilizuje ulaskom u rat cijena.
Pogrešno vrijeme za slom sa Saudijskom Arabijom
Jer, beskompromisno odbijanje Rusije da se složi sa zajednički dogovorenim daljim smanjivanjem eksploatacije nafte, 6. marta je dovelo do pucanja kompletnog dila. Čak ni ograničenja u eksploataciji nafte koja su važila više od tri godine, nisu produžena. Od aprila svako može da crpi onoliko nafte koliko može i hoće.
Rusija je faktički svoje partnere, usred pada cijena nafte širom svijeta, ostavila na cjedilu. Ovdje se ne radi o tome da sada članove kartela koji su nasukani treba žaliti. Ali, postaje jasno zašto je Saudijska Arabija. Ključna zemlja OPEC, sada zadala tako brutalan kontraudarac. Kraljevina je 8. marta najavila da će bitno povećati eksploataciju nafte i dati enormne popuste svojim mušterijama, posebno onima na evropskom tržištu koje je veoma važno za Rusiju.
Zbog toga su cijene nafte pale za oko trećinu. U poređenju sa početkom januara su se gotovo prepolovile. Otada bijesni rat cijena, u koji su se u međuvremenu uključili i Ujedinjeni Arapski Emirati i Irak povećanjem proizvodnje i popustima.
Američke firme za fraking su Putinu trn u oku
To bi zapravo trebalo da raduje zemlje EU jer za njih je jevtina nafta praktično program konjunkture. Ali, investitori su u panici i gledaju da se otresu akcija brojnih evropskih preduzeća. Jer, oni vide nešto što Vladimir Putin, koji kao da i dalje potcjenjuje pandemiju korone, nije htio da vidi: kolaps tržišta nafte bi sada bio kontraproduktivan, pa i krajnje štetan, jer vodi ka daljoj makroekonomskoj destabilizaciji. On svjetsku privredu još više izbacuje iz ravnoteže i bankrote firmi i obustavljanja isplata čini još vjerovatnijim.
Ali Kremlj ionako deklarativno hoće da neki bankrotiraju. Za rusku industriju nafte su američka preduzeća za eksploataciju gasa za fraking sve veća konkurencija. Zato bi bankroti takvih firmi za Moskvu bili dobrodošli – kao, uostalom, i veći problemi sa budžetom kod drugog megakonkurenta Saudijske Arabije.
Moskva je potcijenila opasnost svjetske recesije
Ono što Kremlj izgleda nije ukalkulisao: u situaciji u kojoj je svjetska privreda na putu recesije, bankroti prezaduženih američkih firmi bo vrlo brzo mogli da poljuljaju banke koje su ih finansirale. I tu bismo bili na putu u globalnu finansijsku krizu kao i 2008. Koja bi, kao i tada, imala teške posljedice i po Rusiju.
Prvi potres u formi devalvacije rublje je Rusija već osjetila. To će ponovo podgrijati inflaciju koja je taman bila pod kontrolom, i teško pogoditi rusku privredu koja je veoma zavisna od uvoza te dovesti do daljeg pada plata i standarda kod ruskog stanovništva.
Može biti da će rat cijena nafte koji je Vladimir Putin bez nužde pokrenuo usred pandemije, već za nekoliko mjeseci da se nađe na nekom od prvih mjesta liste njegovih strateški pogrešnih odluka.