Kontinuitet konfrontacije
15. maj 2019
No dobro, oni dakle razgovaraju jedni s drugima. Onda nije baš tako loše ili? Od kako je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova SAD Mike Pompeo prvi put putuje u Moskvu. I sastaje se direktno sa predsjednikom Putinom u njegovoj rezidenciji u Sočiju. Lječilište poznato po svojoj blagoj klimi. Politička klima između dvije sile bi ipak u dogledno vrijeme mogla ostati uzavrela. Pompeo dolazi i kako bi pripremio sastanak između Putina i Trumpa na marginama Samita G 20 koji se koncem juna održava u Osaki.
Pompeo dolazi praznih ruku
No Pompeo inače dolazi u Rusiji praznih ruku. I tako će je i napustiti. Političke predstave dvije zemlje su previše različite. Bilo da je riječ o Venecueli, Iranu ili Siriji: Washington se u svim tim zemljama zalaže za promjenu režima. Rusija je protiv. I do sada ima uspjeha. Predsjednik Putin pred očima cijelog svijeta pokazuje gdje su granice vojne super sile SAD. To nanosi štetu autoritetu zapadne vodeće sile. Na nezadovoljstvo Europljana koje je Pompeo posjetio kratko prije svoje posjete Rusiji.
Čak i u Brisel je američki ministar vanjskih poslova došao skoro kao neželjeni gost. U konačnici predsjednik Donald Trump je odustao od sporazuma sa Iranom kojeg se Europljani, Rusi i Kinezi žele pridržavati. U međuvremenu čak ni vojna intervencija protiv Teherana ne može biti potpuno isključena. Ministri vanjskih poslova EU su užasnuti.
Povod je to dakle i za predsjednika Putina da se opusti: On uopće nema potrebu da podmeće koske među zapadni savez – njegov kolega u Bijeloj kući to uspijeva bez problema i bez njega. No jasno je ipak i to da će Moskva sve uraditi da razdor na Zapadu ostane, a po mogućnosti postane još veći. Divide et impera, zavadi pa vladaj. Na osnovu ove maksime su vanjsku politiku vodili još stari Rimljani.
Rusko-američke veze će se i dalje nastaviti smanjivati na najnižoj tački. Odgovornost za to snosi Kremlj. Sa svojim ratom na istoku Ukrajine, aneksijom Krima, neobjavljenim hibridnim ratom protiv Zapada Moskva je uništila svako povjerenje. Čak i ako na marginama Samita G 20 dođe do sastanka između Trumpa i Putina, to ne bi imalo velikog značaja. Samit sa predsjednikom Trumpom je izgubio na vrijednosti od njegovog susreta sa sjevernokorejskim diktatorom. K tomu dolazi i to da Kongres u Washingtonu negoduje zbog Trumpovog kursa prema Putinu.
Rusija trpi zbog sankcija
Američki Kongres će osigurati da u dogledno vrijeme ne dođe do otapanja u američko-ruskim odnosima. I sankcije podignute protiv Moskve će ostati. Iako propaganda u Kremlju drugačije navodi: Ruska ekonomija trpi zbog njih. Inozemni investitori su uplašeni. Modernizacija zemlje se odvija presporo; privredni rast s mukom prelazi jedan posto; životni standard Rusa se i dalje smanjuje. Kraj stagnacije nije na vidiku.
Kako Rusima tako i Amerikanacima nedostaje volja za novi politički početak. Na susretima kao u Sočiju političari poput Putina i Pompea se svode na nivo vođa protokola neprijateljstava. Pri tome bi bilo toliko važno da obje vlade surađuju. Kako drugačije namjeravaju pristupiti globalnim problemima poput klimatskih promjena, rastuće migracije, širenja nuklearnog oružja ili borbe protiv terorizma? Problemima koji se tiču njih i ostatka čovječanstva. I tako su na kraju svi gubitnici.