Kraj Balkanske rute?

Kada je sjeverozapadni dio BiH postao centar Balkanske ruteprije pet godina, najviše migranata stizalo je iz Afganistana, Pakistana i Irana. Od oko deset hiljada koliko ih je prije dvije godine bilo u BiH, danas ih je manje od tri hiljade, podaci su Službe za poslove sa strancima BiH, koja je u potpunosti preuzela nadležnost nad migrantima. Smješteni su u kampove Blažuj i Ušivak u Sarajevu, te dva u Unsko-sanskom kantonu, Borići i Lipa. Od nekoliko hiljada prije nekoliko godina, koji su zbog katastrofalnih uslova zapalili kamp u kojem su boravili a nakon toga prebačeni autobusima u Sarajevo, danas ih je 150.

“Uslovi su ovdje idealni. Bio sam u kampovima u Srbiji i u BiH ali ovdje je najbolje”, kaže Kazim iz Pakistana, koji je usamljen kada je riječ o njegovim broju njegovih sunarodnika. U zadnje vrijeme sve je više mladih ljudi koji stižu iz Konga, Ugande, Burundija ali i Kube, koji do Bihaća stižu preko Njemačke i Srbije.

Sa Kube u Bihać

“Krenuo sam prije nekoliko sedmica sa Kube. Ukrcao sam se na avion i preko Frankfurta stigao u Srbiju. Nakon toga sam pješačio do ovog kampa”, kaže Horhe Alesandar, koji planira za nekoliko dana pokušati preći granicu sa Hrvatskom, a krajnji cilj mu je Španija.

“Neki od nas su prešli ranije i Hrvatska policija im je dala dokument sa kojim mogu sedam dana da borave u zemlji. Nisu uspjeli za to vrijeme da se probiju i vratili su ih nazad”, kaže ovaj Kubanac, nadajući se da će uskoro stići do željene destinacije. 

Mnogi u svojim pričama potvrđuju da je nakon ulaska Hrvatske u Šengen ovo postalo praksa i da dozvole od sedam dana, odnosno davanje azila za taj period, koriste kao mogućnost da se pokušaju prebaciti dalje do željenog krajnjeg odredišta.

Ipak, novi podaci iz EU pokazuju da se broj migranata na Balkanskoj ruti prepolovio u januaru u odnosu na mjesec ranije i da to nije slučajno. Srbija je krajem prošle godine nakon pritiska Brisela, ukinula bezvizni režim za nekoliko zemalja is kojih je veliki broj migranata stizao ovom rutom. Među njima su Tunis i Burundija a planirano je i dalje usklađivanje viznog režima sa zemljama EU.

Mediji prenose izjavu evropske komesarke za unutrašnje poslove Ilve Johanson, koja je u Evropskom parlamentu povrdila opadajući trend broja migranata u decembru, navodeći da je već tada broj ilegalnih prolaza kroz Balkan smanjen za 30 odsto. 

Bugarsko-turski zid

U 2022. je registrovano skoro 150 hiljada ilegalnih ulazaka u EU, što je bilo povećanje od 130 odsto u odnosu na godinu ranije, podaci su Fronteksa. Uvođenjem ograničenja zemaljama na ovoj ruti, taj trend će poručuju, padati u narednim mjesecima. U ciju sprečavanja ulazaka, Austrija je predložila i da se evropskim fondovima podigne zid duž bugarsko-turske granice, ali je to za sada odbačeno kao mogućnost.

Adibru Rume iz Obale Slonovače, ne poznaje tako dobro ove brojke, ali zna šta želi. Stigao je u Lipu tek prije nekoliko dana. Napustio je Afriku jer želi bolje uslove za život. Nada se da će ih pronaći u Italiji.

“Izgubio sam pojam o vremenu kada sam krenuo iz Afrike. Prvo sam stigao u Grčku, zatim u Tursku, Bugarsku. Zatim sam prešao u Srbiju i sada sam stigao ovdje”, objašnjava Adibru tokom ručka u kantini kampa Lipa. 

“Želim u Italiju. Želim da učim, da završim školu. Želim da se oženim i imam djecu. Pokušavaću stalno da stignem do cilja, neću odustati”.

Mehanizam suspenzije viza smirio je situaciju sa migrantima, koja je prije dvije godine bila alarmantna. Mehanizam daje mogućnost da EU suspenduje bezvizni režim za zemlje koje nisu članice EU, ukoliko bi se desio značajan priliv migranata. Takvu politiku EU želi da vidi i od Srbije, što je u više navrata otvoreno ponovljeno. S obzirom da državljani trećih zemalja koji imaju bezvizi režiim sa Srbijom, koriste to za put do zemalja EU, prijećeno je iz Brisela i ukidanjem bezviznog režima za građane Srbije ukoliko se ova obaveza ne ispuni.

Obaveza na svima

Što se tiče BiH, Ministarstvo bezbjednosti je prije dvije godine preuzelo cijeli nadzor nad pitanjem migrantskih centara zajedno sa Službom za poslove sa strancima. Vlast u Unsko-sanskom kantonu (USK) koja je bila najviše pogođena, neće opet preuzeti sav teret na sebe. 

“Ispoštovali smo sve dogovore o zatvaranju ad hok centara, poput Vučjaka. Dali smo lokaciju na kojoj je izgrađen privremeni prihvatni centar. Ali mi ne možemo sami nositi ovaj teret. On se ravnomjerno mora raspodijeliti na BiH”, kaže Mustafa Ružnić, premijer USK u tehničkom mandatu.

Što se tiče građana ovog kantona, njima se čini da je migranata manje. Na eventualno ponavljanje situacije od prije dvije godine, ne žele ni da čuju.

“Ma kakavi. To je otišlo sve. Ovo malo što je ostalo, kao da ih nema”, kaže jedan građanin. “Ne vjerujem da se može ponoviti situacija od prije dvije godine i onih problema. Vidim po gradu ih nema skoro nikako”, navodi drugi. “Valjda ima neko pametan da i ako se slučajno poveća broj migranata, zna šta raditi. Ali pošto je nama kratka pamet, teško”, kaže jedan sugovornik DW-a.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na
Instagramu