Kraj rata u Siriji nije na vidiku

Međunarodna diplomatija nije mogla spriječiti katastrofu u Alepu. Tu gorku realnost pokazuju dramatične slike bespomoćnih ljudi u istočnom Alepu koje mjesecima obilaze svijet. Slike na uvjerljiv način dokumentiraju jadno zakazivanje međunarodnog poretka u sirijskom građanskom ratu.

Jer odlučujući instrumenti tog poretka, Ujedinjene nacije i Vijeće sigurnosti, su se proteklih ratnih godina, zbog ruske i kineske politike blokade, pokazali nesposobnim da zaustave rat.

Međunarodno pravo nije problem

Ipak ako se bolje pogleda može se lako prepoznati sljedeće: Nije riječ primarno o zakazivanju međunarodnog prava koje važi i u građanskom ratu i zabranjuje zločinačka djela kao i ciljane napade na bolnice i civile.

"Katastrofa iz Alepa" je u prvoj liniji posljedica brutalnog Putinovog i Asadovog vođenja rata - kao i nedjelotvornosti Obamine administracije, koja se prerano odlučila protiv vojne intervencije u cilju zaštite umjerene opozicije u konfliktu koji je eskalirao. I to na fatalan način čak ni onda kada je Asad upotrijebio hemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva.

Otežavajuća je bila instrumenalizacija konflikta od strane Saudijske Arabije i Irana. Obje regionalne sile su vodile nemilosrdan, religijski nabijen zamjenski rat preko leđa ljudi u Siriji.

Ono što se dešavalo u Alepu je jasan slom civilizacije. U konačnici strahote su se događale pred očima svjetske javnosti. Veliki dio ovih ratnih zločina Asadovog režima, ali i opozicije je dobro dokumentiran zahvaljujući angažiranim aktivistima i specijalistima Ujedinjenih naroda. Ipak ne možemo računati sa tim da će sirijski, ruski i iranski odgovorni za zločine protiv čovječnosti ikada biti pozvani na odgovornost. Što dakle uraditi s obzirom na ovu konstelaciju konflikta?

Alepo: Etapna pobjeda ili prekretnica?

Naravno vraćanje Alepa pod kontrolu od strane Asadovih trupa i njenih saveznika - iransko-afganistansko-pakistanskih milicija predstavlja etapnu pobjedu za sirijskog diktatora. Možda to čak postane odlučujuća prekretnica.

Asadove pristalice već sada sanjaju o "konačnoj pobjedi nad teroristima". I mediji u Libanu, koje kontrolira Hezbolah i Revolucionarna garda u Teheranu računaju sa skorom "božjom" pobjedom u sirijskom građanskom ratu. 

Ipak samo vojno rješenje za ovaj kompleksni konflikt nije realno. Osim toga skoro je pa isključeno da će demoralizirana i iscrpljena Asadova vojska biti u stanju staviti pod svoju kontrolu cijelu zemlju.

Vratiti Rusiju natrag za pregovarački stol

Zbog toga jer Rusija, za razliku od Irana, u Siriji slijedi interese o kojima se može pregovarati, a beskonačni, religijski nabijen gerilski rat u pojedinim dijelovima zemlje ne može biti njen strateški interes Zapad se može uključiti upravo ovdje: On mora samo uraditi sve što je zamislivo kako bi bio moguć povratak ka političkom procesu. Činjenica da je Moskva svoje ciljeve već postigla bi pri tome mogla biti od pomoći. Od promjene režima u Damasku se konačno odustalo, a Moskva i nema drugu mogućnost nego učestvovati u uspostavljanju reda nakon rata.  

Do trenutka kada Trumpova administracija preuzme vlast Zapadu ne ostaje druga mogućnost nego da podrži nastojanja čiji je cilj zaštita civila - i da se nada brzom američko-ruskom razumijevanju kada je riječ o političkoj tranziciji u zemlji koja se nalazi u građanskom ratu.