Laibach uskoro u Sjevernoj Koreji

Tvrdi da je doveo disco u Sjevernu Koreju. Naučio je sjevernokorejske studente muzike da na harmonici izvode hitove norveških pop zvijezda, poput a-ha, a snimci njihovih izvedbi poslije su naprosto osvojili Youtube. Stoga ne iznenađuje njegov potez da u Pjongjang dovede i Laibach, kontroverzni band s drugog kraja spektra popularne muzike.

Laibach "probija led"

Morten Traavik je norveški konceptualni umjetnik, reditelj i posljednjih nekoliko godina neka vrsta spone između Sjeverne Koreje i umjetničkog svijeta na Zapadu, ili to tako barem vide njegovi domaćini u Pjongjangu. Naredni korak njegove višegodišnje preokupacije tom zemljom je dovođenje jednog od najkontroverznijih pop-projekata posljednjih desetljeća, slovenske grupe Laibach u Pjongjang, gdje će nastupiti u okviru nacionalne proslave Dana oslobođenja. Sjeverna Koreja naredni mjesec obilježava 70. godišnjicu oslobođenja od japanske okupacije.

Laibach je atrakcija sam po sebi, no kako je Traavik uspio preći sve prepreke i slovenske avangardne muzičare dovesti u Pjongjang? "Poslužio sam se raznim tehnikama kako bih Laibach prodao Sjevernokorejcima. I vjerujte mi, to nije bio kratkotrajan proces. Jedan od mojih glavnih argumenata je bio taj da Laibach, iako ih se formalno smiješta unutar nečega što se može nazvati moderna zapadna muzika, isto tako djeluju unutar forme koja nije toliko udaljena od vojne muzike i bombastičnog, discipliniranog načina izvedbe koji je publici u Sjevernoj Koreji dobro poznat. Zato će kao prvi kontakt sa zapadnom popularnom kulturom, po mom mišljenju, Laibach dobro odigrati ulogu nekoga ko probija led", pojašnjava Traavik za DW.

Srodne duše

"Ja već nekoliko godina radim na velikim kulturnim pojektima u Sjevernoj Koreji i sa sjevernokorejskim umjetnicima, pa se u međuvremenu stvorila neka vrsta međusobnog povjerenja na institucionalnoj, ali i na osobnoj razini", kaže Traavik.

No presudni argument koji je prevagnuo u davanju zelenog svjetla dolasku kontroverznih Slovenaca u Sjevernu Koreju predstavlja vrhunac Traavikovog diplomatskog umijeća. "Oni su vrlo sumnjičavi i vrlo dobro im je poznata kontroverzna pozadina Laibacha. Kada su mi iznijeli svoje opaske na činjenicu da Laibach nastupa u uniformama i da ih se optužuje da veličaju fašizam, ja sam im rekao: „Da, to je istina. No i vas na Zapadu uspoređuju s fašizmom i u tome su u krivu, zar ne?“.

I naravno da su se složili s tim. Dakle ja sam im objasnio da su i Laibach isto kao i Sjeverna Koreja krivo shvaćeni od Zapada samo zato što vole vojne parade i uniforme", kaže norveški umjetnik.

Logičan nastavak karijere

Traavik se u svom umjetničkom djelovanju ne ograničava samo na Sjevernu Koreju. I njegovi drugi projekti, poput "Miss Landmine", takmičenja za najljepšu djevojku koja je ekstremitete izgubila u minskim poljima u Angoli i Kambodži, pokazuju sučeljavanje aspekata pop-svijeta sa svakodnevicom u dijelovima svijeta koji ne žive pod utjecajem zapadnocentričkog svjetonazora.

"Ja sam pozorišni reditelj. Moja specijalnost je performans i zato je sve što radim upravo performans. Tako je i projekt 'Laibach u Pjongjangu' već počeo. Šou već traje, kao i sva ta rasprava i strka koja se digla oko njihovog nastupa, uključujući i diplomatska pitanja. Nastup u Pjongjangu će biti samo završni čin ovog performansa", kaže Traavik.

Ni odluka da upravo Laibach "probije led" nije slučajna i povezana je s Traavikovom umjetničkom prošlošću. "Ja sam jedan od onih umjetnika na koje je Laibach izvršio jak utjecaj, kako vizuelno tako i sadržajno. Zato mi je bilo jako drago kada su mi se prošle godine obratili i zamolili da režiram spot za njihov singl 'Whistleblower' s posljednjeg albuma 'Spectre'", kaže Traavik.

Tada se ideja nametnula sama po sebi. Predstavnici Laibacha su objeručke prihvatili ideju iz više razloga. "Sjeverna Koreja je tako strano i čudno mjesto ali istodobno i vrlo spektakularno, kud neko sa Zapada može otići. Zato su, a i zbog samog avanturističkog momenta, slovenski muzičari bili vrlo sretni kad su čuli za nastup u Pjongjangu. Naravno da je tu i ta etička dilema oko toga treba li uopće ići u jednu takvu zemlju kao što je Sjeverna Koreja. Ipak, to svako mora odlučiti sam za sebe", smatra Traavik i dodaje:

"Laibach je zapravo jedna umjetnička forma koja sadrži mnoge poruke istodobno. Stoga mislim da je i ova, na prvi pogled kontradiktorna i apsurdna ideja s Laibachom u Sjevernoj Koreji, zapravo dobrim dijelom upravo ono što ta grupa zapravo i jeste, pa je i njihov odlazak u Sjevernu Koreju vrlo „laibachovska“ stvar".

Norveška i Sjeverna Koreja slične?

"Laibach je, pogotovo u prvoj fazi djelovanja, u svom umjetničkom izražaju koristio recikliranje totalitarnih simbola, što se u zapadnom svijetu, u međuvremenu, pretvorilo u kič i ironiju. No u Sjevernoj Koreji mi ulazimo u jedno od posljednjih društava na svijetu koje se služi takvom vrstom vizuelnog jezika. I to je jedini jezik kojim se služe i istodobno je vrlo važan instrument za očuvanje sistema. Zato mislim da je dovođenje Laibacha u jedan takav sistem vrlo zanimljivo iskustvo. Meni će biti zanimljivo promatrati hoće li se Laibach uklopiti u Sjevernu Koreju ili obratno. Ko će koga asimilirati?", pita se Traavik.

Nakon godina saradnje sa sjevernokorejskim vlastima Traavik smatra da je uspio vidjeti puno više te zemlje nego što to vide novinari i turisti kojima je dozvoljeno posjetiti tu zemlju. Smatra kako o toj zemlji zapravo malo znaju i njeni stanovnici, a ne samo zapadnjaci. "Ni oni sami se ne kreću previše i nemaju pretjerano uvida u to što se događa po njihovoj zemlji. No i vlasti u Pjongjangu i zapadni mediji provode propagandu koja je puna krajnosti. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini", zaključuje norveški umjetnik.

Činjenica da dolazi iz Skandinavije, dijela Europe koji se u ostatku svijeta percipira kao područje gdje su zapadna demokratska društva otišla najdalje u svom razvoju, Traavika ne uzbuđuje previše. "I mi Norvežani smo pomalo kao Sjevernokorejci. Mala smo zemlja. Izolirani smo, ne želimo biti dio nekih zajednica poput Europske unije. Naravno da je naše društvo otvorenije, ali postoje sličnosti. I da se razumijemo - ja ne vjerujem u Norvešku", kaže Traavik.

Zagrijavanje u Zagrebu

U njegovoj rodnoj zemlji Traavika ne prestaju kritizirati. Mnogi domoljubi mu vjerojatno nisu oprostili akciju "Da, mi volimo ovu zemlju" kada je 2012. proslavu norveškog nacionalnog praznika upriličio u Sjevernoj Koreji, suptilno se izrugujući nacionalnom patosu i kultu kraljevske obitelji. No, za projekt Sjeverna Koreja Traavik je i u Norveškoj primio mnogo pohvala. "Sama činjenica da će Laibach nastupiti u Sjevernoj Koreji mnogima je otvorila oči i promijenila percepciju spram te zemlje. I to je isto dio projekta, da promijeni stav establišmenta", kaže Traavik.

Prije nego li zasviraju u Pjongjangu, Laibachovci će zasvirati u Zagrebu, što je, smatra Traavik, neka vrsta zagrijavanja za spektakl u prijestolnici Sjeverne Koreje 19. i 20. augusta.