Lokalni izbori od međunarodnog značaja

Oko 52 miliona građana Republike Turske imaju pravo glasa na lokalnim izborima koji se održavaju u nedjelju (30.03.2014. godine). Na papiru oni odlučuju samo o gradonačelnicima i lokalnim skupštinama. No mnogo više odlučuju o političkoj budućnosti Redžepa Taiba Erdogana. I ishod predsjedničkih izbora, koji su planirani za ljeto, će osobito ovisiti od toga hoće li islamsko-konzervativna AKP sačuvati dosadašnje snage ili uopće proširiti. No što će se dogoditi ukoliko vladajuća partija bude konfrontirana sa slabljenjem njene popularnosti? O tome postoje samo špekulacije.

Skoro se i ne očekuje da će AKP ponoviti svoj grandiozni uspjeh sa prošlih parlamentarnih izbora od prije tri godine kada je osvojila skoro 50 posto glasova. Lokalni izboru u Turskoj se kao i u drugim demokratskim zemljama rado uzimaju kao povod za davanje opomene aktualnoj vlasti.

Zemlja je podijeljena

Ono što je trenutno posebno u Turskoj jest opasna unutarpolitička polarizacija između tabora za i protiv Erdogana. Ova polarizacija je dovela do toga da su lokalni izbori dobili značaj parlamentarnih izbora. K tomu bi oni čak mogli biti referenca hoće li predsjednik Abdulah Guel na ljeto biti ponovo izabran na ovu funkciju - ili će ga možda na njoj zamijeniti Erdogan. Podjele između dva tabora su u svakom slučaju toliko duboke i toliko široke kao što nisu bile nikada od Erdoganovog preuzimanja premijerske funkcije prije 12 godina.

Od prije skoro godinu dana Erdogan ne vlada drugačije nego brojni despoti i diktatori širom svijeta. Umjesto da traži demokratske kompromise on provodi politiku željeznom pesnicom. Vodeni topovi umjesto argumenata, suzavac umjesto razumijevanja za zabrinutost i probleme masa koje demonstriraju protiv njega tjeraju zemlju u pravcu teškog iskušenja sličnog građanskom ratu.

Ukidanje i zastrašivanje medija, cenzura interneta i na koncu zabrana širom svijeta prisutnih socijalnih medija pokazali su da je Erdoganov imidž reformatora i političara koji vodi svoju zemlju u pravcu prijema u EU prošlost. Za brojne telefonske razgovore, koji su prošireni na internetu preko društvenih mreža, a koji pokazuju da se korupcija i nepotizam prostiru do Erdoganovog porodičnog okruženja ovaj religijsko-konzervativni autokrata smatra odgovornim Twitter, Youtube i Facebook.

Put Turske u EU je upitan

Snimak sramotnog, ratoborno raspoloženog razgovora između njegovog ministra vanjskih poslova, njegovog državnog tajnika, njegovog zamjenika šefa Generalštaba i šefa tajne službe predstavlja dosadašnji vrhunac neodgovornosti u vodstvu jedne zemlje koja je članica NATO-a. Pričati o tome šta mora biti učinjeno kako bi se isprovocirao izgovor za napad na susjednu Siriju čini povjerenje u rukovodstvo te zemlje skoro nemogućim.

Pokret propovjednika Fethullah Guelena trenutno važi za izvor mnogobrojnih otkrića o posklizavanju na najvišim vladinim pozicijama. Zajednica okupljena oko Guelena je jako zastupljena u državnom aparatu, dok ovaj propovjednik, koji živi u SAD-u od 1999. godine iz te zemlje očito koordinira propast Erdoganovog režima. No unatoč tome ostaje nejasno da li Guelen, koji je ranije bio Erdoganov politički saputnik, a danas na čelu kolone pobune protiv njega, zaista raspolaže tom moći koja mu se pripisuje.

Ne, u nedjelju (30.03.) se neće odlučivati samo o tome u kojim gradovima će koje partije osvojiti pozicije gradonačelnika. Odlučivati će se o tome da li će Erdoganov antidemokratski stil vladanja biti kažnjen ili nagrađen. Bilo bi šteta za ambicije Turske prema članstvu u EU kada bi upravo demokratski izbori ubrzali odstupanje od savremenih europskih vrijednosti.

Autor: Baha Guengor

Odgovorna urednica: Belma Šestić