Luka Dončić: košarkaška zvijezda s ljudskim slabostima

„Ne možeš ga zaustaviti. Toliko je dominirao. Nevjerovatno, stvarno nevjerovatno“, kaže njemački košarkaš Maodo Lo poslije utakmice protiv Slovenije. Nije on jedini njemački košarkaš koji se u pogledu Dončića koleba između divljenja i očajanja: „Visok je dva metra, ima 100 kilograma, a igra na mjestu plejmejkera. Težak protivnik. Zna da šutira, zna da povuče“, kaže centar Johanes Tieman, nakon što je Dončić, postigavši 36 poena, doveo Sloveniju do zaslužene pobjede nad Njemačkom od 88:80.

Dončić je skromno rekao da je svaki slovenački igrač odigrao odlično: „Ponosan sam na naše igrače. Bilo je stvarno teško da se igra protiv ovog njemačkog tima pred 18.000 ljudi.“ 

Mada je sa 23 godine jedan od mlađih igrača, oko njega se sve vrti u ekipi branilaca titule. On je jedna od najvećih zvijezda na evropskom prvenstvu. Pritom igrač sa 2,01 metar i 103 kilograma ne izgleda baš potpuno utrenirano. Tamo gdje su kod ostalih igrača mišići, Dončić čak ima i nešto sala.

Njegova fizička spremnost je stalna tema. Uoči prvenstva prikazan je jedan video na kojem Dončić sa drugarima iz ekipe igra karte uz koka-kolu i cigarete. Očito je Dončić dovoljno dobar – čak bolji od najvećeg broja igrača – i bez profesionalnog načina života.

Realov vunderkind – najbolji novajlija u NBA

Otac Luke Dončića, Saša, takođe je igrao u košarkaškoj reprezentaciji Slovenije. Sin je već sa 12 godina igrao u omladinskoj ekipi madridskog Reala u kategoriji do 14 godina. Sa 15 je debitovao u prvom timu. Sa 18 je bio izuzetno važan za Realov tim. Mada su u Realu uz njega igrali neki od najboljih evropskih igrača, on je u sezoni prije odlaska u Ameriku bio najkorisniji igrač sezone (MVP), osvojio je s timom i evropsku klupsku titulu.

U prvoj sezoni u NBA nastavio je da igra odlično. Za ekipu Dalas Maveriksa postizao je u prosjeku 21,2 poena, sedam skokova i šest asistencija po meču. To mu je donijelo titulu ruki-godine – kojom se na kraju prve sezone odlikuju novajlije u NBA.

Učinak je konstantno popravljao. Poslije četiri godine u najboljoj ligi svijeta i 264 utakmice on ima prosjek od 28,4 poena, 9,1 skok i 8,7 asistencija. Često mu je uspijevao i takozvani tripl-dabl – to je dvocifren učinak igrača u tri od pet kategorija (poeni, skokovi, asistencije, ukradene lopte i blokade). Najvećem broju igrača u američkoj ligi to pođe za rukom samo nekoliko puta u karijeri.

Na tragu Dirka Novickog

„On je stvarno fin momak s velikim srcem. Na terenu djeluje zrelo po tome kako igra i kako čita igru“, rekao je Novickio svom nasljedniku u Dalasu. „A kad ga sretneš van terena, vidiš da momak ima tek nešto više od 20 godina. Fantastično i začuđujuće to što postiže“. 

Njih dvojica su u dobrim odnosima. Novicki je nakon okončanja igračke karijere postao „posebni savjetnik“ u klubu Dalas Maveriksa. On prati Dončića i misli da Slovenija ponovo može do titule evropskog šampiona.

Dončić je već sada zvijezda u američkoj košarci, dok je Novickom za taj status trebalo više vremena, jer se borio s početnim teškoćama. Dončiću se dive zbog čudesnog baratanja loptom, šuta sa distance, ali i zbog ulaska pod koš kada postiže poene i kad je okružen s više protivnika. Često slegne ramenima i nasmije se kao da hoće da kaže da nema pojma kako mu je to opet pošlo za rukom. U tim trenucima je Dončić najjači, a kada dostigne taj nivo, skoro je nemoguće da ga neko zaustavi do kraja meča. 

Dončić: „Previše se žalim“

Fanovi Dalas Maveriksa i slovenačke reprezentacije obožavaju svog Luku. Ko navija za protivničke timove, može, uprkos divljenju za učinak, i da izgubi živce. Naime, Dončićeva omiljena djelatnost u igri je, pored košarke, i raspravljanje sa sudijama. On se žali, kuka, lamentuje tokom utakmice, a to mu na osnovu njegove svjetske klase zaista nije potrebno. Često mu polazi za rukom da ubijedi sudije, ali isto tako često on time slabi i sebe i svoj tim, jer sudijama prekipi pa mu dodijele tehničku ličnu grešku.

„Moram prekinuti sa tim“, rekao je prošle godine kada mu je zbog velikog broja tehničkih ličnih grešaka zaprijetila privremena zabrana igranja. „Previše se žalim“, priznao je Dončić, ali je dodao da mu je teško da se suzdrži uz sve te emocije. „Znam da moram na tome da radim“.

Teško je zamisliti koliko bi tek bio dobar Luka Dončić koji bi živio kao profesionalni sportista i izvan terena i kada se ne bi žalio na skoro svaku odluku sudije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu