Mali hladni rat na Zapadnom Balkanu

"Pokušaji puča, planovi o izvršenju atentata: Onaj ko vjeruje vijestima na Balkanu krivo vjeruje u konflikt velikih sila. Mnogo toga je izmišljeno. Činjenica jest da Rusija želi spriječiti povezivanje Srbije sa Zapadom i Crnom Gorom", ocjenjuje Neue Zuercher Zeitung.

„Širenje teorija zavjera pripada oduvijek političkoj kulturi na Zapadnom Balkanu. No to da šefovi vlada pri tome igraju glavnu ulogu, oslikavaju nebulozne prijeteće scenarije i šire besmislice do sada je bila iznimka. Ipak nakon izbora u Crnoj Gori 16. oktobra ne prestaju upozorenja srbijanskih i crnogorskih ministara o planovima puča, atentatima i špijunima. Novo je da su ove priče prilagođene rasplamsaloj konfrontaciji Istok-Zapad. Riječ je o epizodama iz vremena Hladnog rata u kojima se Rusija i Zapad bore za utjecaj u Srbiji, Crnoj Gori i srpskim dijelovima BiH", piše Neue Zuercher Zeitung.

„Čar teorija zavjere je u tome da se većina njih ne može ni potvrditi ni opovrgnuti. No bilo bi pogrešno sve njihove elemente odmah i u potpunosti odbaciti. Vuk Drašković, veteran srpske politike i bivši ministar vanjskih poslova, koji je devedesetih godina zastupao nacionalističku, prozapadnu liniju, smatra da su Srbija i Crna Gora na raskrižju između ruskih i euroatlantskih utjecaja. U toku je borba za prevlast, kaže on. Rusi ne žele Srbiju direktno kontrolirati, ali je žele koristiti kao „čip" u pregovorima o drugim konfliktima. Drašković smatra uvjerljivim to da ne samo Milo Đukanović, već i Aleksandar Vučić dospijeva u fokus „duboke države" ako se drži svog prozapadnog kursa. Glavni instrument koji se, kako kaže Drašković, pri tome koristi su „službe". Drašković kaže da se od devedesetih mnogo toga promijenilo – raspala se stara država, Milošević je doživio uspon i pad - „ali tajna služba se ne mijenja i ne propada". Naprotiv njen kontinuitet se brani i ona biva obučena u odoru patriotizma, kaže Drašković. On kaže da se u mrežu tog ponora ne ubrajaju samo agenti. Duboka država ima izdanke u strankama, medijima, crkvi, pravosuđu i javnim financijama, kao i u nogometnim klubovima", piše NZZ.

"Mi govorimo ono o čemu drugi šute"

„Na drugom nivou se ruski utjecaj može ustanoviti jednostavnije: Od kako je eskalirao konflikt u Ukrajini Moskva jača svoj „soft power" na Balkanu. Pod tim se misli na komunikacijsku strategiju koja posredovanjem političkih ideja i kulturnih vrijednosti utječe na politiku određene zemlje. Sa Sputnikom („Mi govorimo o onome o čemu drugi šute" Moskva raspolaže profesionalnom medijskom platformom koja svoje sadržaje plasira preko interneta i radio stanica što se može porediti sa Radio Slobodnom Evropom ili Deutsche Welle-om. U Srbiji Rusija ne mora prepolarizirati javno mnijenje za razliku od djelovanja u Zapadnoj Evropi: Ono je (u Srbiji) već prorusko. To ne pokazuje samo pogled na medije koji su bliski vladi. I u ispitivanjima javnog mnijenja i to upravo među mladim ljudima Rusija uživa veliki ugled. To se prije svega temelji na tome da se Moskva „suprotstavlja Amerikancima" i podržava pobunjenike koji su kritičari SAD-a poput Juliana Assanga i Edwarda Snowdena", piše NZZ.

„Premijer Vučić od prije četiri godine vodi prevrtljivu politiku između Istoka i Zapada koju su započeli njegovi prethodnici. Njihova mantra glasi: Srbijanska budućnost je u EU, ali tradicionalno prijateljstvo sa Rusijom će biti njegovano.", piše NZZ ocjenjujući da Ivica Dačić slovi kao čovjek Rusije, dok Aleksandar Vučić slovio kao čovjek Njemačke. „Tom podjelom uloga srbijanska Vlada pokušava maksimizirati blagonaklonost i Istoka i Zapada", ocjenjuje NZZ.

Na Njemačkoj je velika odgovornost

Berlinski Tageszeitung donosi intervju sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem. Donosimo dijelove tog intervjua.

Taz: Kakva je uloga Rusije i Srbije u BiH i Republici Srpkoj?

Ivanić: Ključ za potencijalnu nestabilnost je pozicija Srbije, a Srbija jasno poručuje: Mi volimo Republiku Srpsku i volimo tamošnje Srbe, ali nećemo uraditi ništa što bi ugrozilo jedinstvo BiH. Inače ne vidim posebna kretanja ili posebno vršenje utjecaja.

Ali šta mislite da su ruske namjere u regionu?

Mislim da će oni htjeti politički i ekonomski imati utjecaja, ali više od toga ne vidim.

Šta biste u budućnosti očekivali specijalno od Njemačke i od njemačkih političara?

Njemačka dugo vremena nije bila dovoljno angažirana u Europi, a posebno ne u razvoj stanja na Balkanu. No na Njemačkoj je velika odgovornost. Upravo u posljednje dvije godine je ta odgovornost ispunjena na veoma pozitivan, veoma izbalansiran i veoma pragmatičan način. Nadam se da je u Njemačkoj politička percepcija takva da bi tako trebalo dalje nastaviti. Znamo da su brojni problemi u fokusu njemačke politike, ali se nadam da mi zbog toga nećemo biti zaboravljeni.