Maroko pobjeđuje svojom strategijom za Zapadnu Saharu
9. septembar 2024Za marokanskog kralja Muhameda VI. ovo bi ljeto moglo ući u povijesne knjige. Već pet desetljeća Zapadna Sahara u južnom Maroku bila je u središtu vojnog i političkog sukoba - sada bi on mogao biti okončan pobjedom vlade u Rabatu.
Maroko za sebe polaže pravo na područje bogato fosfatima s izravnim pristupom Atlantskom oceanu i anektirao je velike dijelove. Ovdje živi oko 160.000 mještana, Saharaca. Otkako se 1975. s tog područja povukla kolonijalna sila Španjolska, oni se bore za državnu neovisnost. Politički ih predstavlja Frente Polisario.
Borbe koje traju pola stoljeća
Vojni sukobi između Polisarija i Maroka okončani su 1991. godine prekidom vatre koji je uglavnom trajao do 2020. godine, a nadzire ga UN-ova misija MINURSO. Pod njenim pokroviteljstvom je također trebao biti održan referendum pod vodstvom Ujedinjenih naroda na kojem bi lokalni Sahravi glasali o budućnosti Zapadne Sahare. To se do danas nije dogodilo.
Polisario podržava marokanski susjed Alžir. Kao rezultat ovog desetljećima dugog spora, Maroko i Alžir više su puta dolazili u međusobne sukobe. 2020. prekinuli su diplomatske odnose. Sam Alžir ne traži kontrolu nad Zapadnom Saharom, ali više od 170.000 saharskih izbjeglica već pola stoljeća živi u kampovima u alžirskoj pustinji.
Posljednjih godina, zahtjevi Maroka za regiju dobivaju sve veću međunarodnu podršku. Francuski predsjednik Emmanuel Macron ljetos je obavijestio marokanskog kralja da će Pariz od sada podržavati marokanski plan za Zapadnu Saharu.
Maroko je prvi put pokrenuo ovaj plan 2007. On predviđa stvaranje autonomnih političkih institucija u regiji te poticanje gospodarskog razvoja i luke na Atlantiku. Kontrolu nad vanjskom politikom, odbranom i valutom zadržao bi Maroko.
"Francusko priznanje je simboličan korak koji bi mogao zapečatiti sudbinu sukoba u Zapadnoj Sahari", rekla je za DW Sarah Zaaimi iz think tanka Atlantic Council sa sjedištem u Washingtonu.
Thomas M. Hill, direktor programa za Sjevernu Afriku pri Institutu za mir Sjedinjenih Američkih Država, think tanka iz Washingtona, došao je do sličnog zaključka u svom komentaru: sukob u Zapadnoj Sahari je "gotov", napisao je on. Saharskom pokretu za neovisnost ne ostaje ništa drugo nego da se zadovolji oblikom autonomije unutar Maroka, dodao je.
Migracija u Europu kao središnja točka
Prije Francuske, Španjolska je već priznala Zapadnu Saharu kao teritorij Maroka 2022. SAD je učinio isto - zauzvrat je Maroko pristao normalizirati svoje diplomatske odnose s Izraelom. Zaljevske države i niz afričkih i latinoameričkih zemalja također smatraju Zapadnu Saharu dijelom Maroka.
Istodobno, deseci država i Afrička unija podržavaju Polisario ili priznaju Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku koju je on proglasio. Međutim, podrška se raspada ili je na ledu.
Ujedinjeni narodi ne priznaju pretenzije na suverenitet ni Maroka ni Polisarija - zato su i uključili referendum u igru. To stajalište dijeli i Europska unija, unatoč činjenici da su Španjolska i Francuska sada promijenile svoj stav.
Nakon godina neutralnosti po tom pitanju, francuski diplomatski zaokret manje je vođen željom da se okonča spor oko Zapadne Sahare, rekla je za DW Alice Gower, direktorica za geopolitiku i sigurnosti u londonskoj konzultantskoj tvrtki Azure Strategy. Osim toga, ovaj korak ima mali praktični učinak na samom mjestu, smatra ona. Prije je Macronov potez, kaže ona dalje, motiviran činjenicom da je migracija vrlo kontroverzno pitanje u Francuskoj.
Zapravo, Zapadna Sahara postala je jedna od najprometnijih polaznih tačaka za migrante koji žele doći do Kanarskih otoka. Francuska se nada da će marokanski kralj Mohammed VI pomoći zaustaviti migraciju u Europu. Osim toga, vlada u Parizu ima značajan interes u izbjegavanju vakuuma moći u sve nestabilnijoj regiji - posebno u pogledu nestabilnih i osporavanih zemalja kao što su Libija i Sudan.
"Macron želi podržati marokansku monarhiju. Ona je posljednjih godina zapala u krizu legitimiteta", rekao je Gower. Tome su, kako kaže, pridodani rastući ruski i iranski utjecaj u susjednom Alžiru, kao i opća zabrinutost za sigurnost u regiji Sahel.
Španjolska i Maroko već neko vrijeme surađuju u nastojanju da spriječe migrante da uđu u EU. Primjerice, kada su proteklih dana stotine ljudi svakodnevno pokušavale doći u španjolsku enklavu Ceutu u Maroku, španjolski su ih dužnosnici spriječili u tome. "Uspjeli smo u tome s Marokom", rekao je glasnogovornik španjolske policije novinskoj agenciji Reuters.
Alžir pod pritiskom
Međutim, odluka Francuske ima potencijal "tjerati Alžir još više u naručje rusko-iranske osovine i prisiliti Alžir da odgovori, posebno u svjetlu nadolazećih predsjedničkih izbora početkom septembra", kaže Sarah Zaaimi iz Atlantskog vijeća.
Na odluku Francuske mogla bi reagirati i Fronta Polisario, kaže stručnjak za Alžir Zine Labidine Ghebouli iz Europskog vijeća za vanjske odnose. Polisario bi mogao odlučiti "da je prikladnije i razumnije intenzivirati vojne borbe nego čekati na diplomatsko rješenje koje možda nikada neće doći". Međutim, novinska agencija Sahrawi samo je citirala Polisarija koji kaže da je za situaciju u okupiranoj Zapadnoj Sahari potrebno međunarodno legitimno rješenje koje potvrđuje pravo Sahravijaca na samoodređenje.
U međuvremenu je Alžir pojačao diplomatski pritisak. Opozvao je svog veleposlanika u Parizu i više neće primati alžirske državljane deportirane iz Francuske.
Za Gheboulija nema sumnje da je ovo reakcija na francusku podršku Maroku. Njegov zaključak: "Zapadna Sahara postala je produžetak područja nacionalne sigurnosti Alžira."
Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu