Mediji u Srbiji slijepi za proteste

Samo dan nakon što je više hiljada mladih u Beogradu blokiralo centralne gradske ulice nezadovoljni izbornim rezultatima, plamen se proširio na gotovo sve dijelove Srbije. Okupljanja su u isto vrijeme zakazali u više od dvadeset gradova – od Subotice preko Zrenjanina, Sremske Mitrovice, Šapca, Kragujevca, Kraljeva, Novog Pazara, sve do Niša i Vranja.

U Subotici su osim „rušenja diktature" tražili i poštovanje prava LGBT zajednice, a u Nišu da se istraže lažni doktorati. U Zrenjaninu su protestovali i protiv postavljanja splava na jezeru, dok su u Novom Pazaru podsjetili na navodne nepravilnosti, koje su se tokom izbora dogodile na biračkim mjestima u tom gradu.

Da će okupljanja biti i kako su ona protekla mogli su da znaju samo oni koji se nalaze na društvenim mrežama, jer u medijima o tome jedva da je bilo ko govorio. Protesti na centralnim gradskim trgovima za lokalne medije uglavnom nisu bili vijest, bez obzira na to koliko je ljudi te proteste podržavalo.

Kamere prisutne, izvještaja nema

Jedan čovjek u kolicima s kutijom na glavi na kojoj piše „Dole Sremska televizija" – tako je protest počeo u Rumi. Kasnije mu se pridružilo nekoliko desetina građana. „Kod nas je sve okrenuto naopačke. Protest se namjerno desio na Veliki petak da bi simbolizovao patnju ovog naroda", priča organizator Mile Savić.

Veliki broj Rumljana, međutim, ne zna ni da se protest dogodio. „Kako i da znam? Gdje to da vidim", kaže jedan stariji Rumljanin. Druga gospođa nas ubjeđuje da demonstracija nije bilo. „Čula sam da je u Mitrovici bilo nešto, ali kod nas se niko nije organizovao", tvrdi ona. Treća grupa se spori u vezi s tim koliko je ljudi bilo na protestima. Pouzdane informacije, međutim, mogu da čuju samo od očevidaca, jer nijedan lokalni medij nije najavio niti izvještavao s protesta, iako su, tvrdi Savić, svi bili obaviješteni, a skup prijavljen i policiji.

Gotovo preslikana situacija je i u ostalim gradovima, kažu nam iz Novog Pazara, Požarevca i Sremske Mitrovice. Čime su građani nezadovoljni lokalna javnost zna tek u Nišu, Subotici i Somboru, prije svega zahvaljujući onlajn medijima poput Južnih vest ili Magločistača.

„Prilično je dezorganizacija, ali se trude da uvijek pošalju neku poruku i imaju neki govor. Prvih dana je bilo oko l.000 ljudi", priča za DW urednica Magločistača Natalija Jakovljević. „Jedan do dva medija uvijek proprate te događaje. Ostali lokalni mediji nisu zainteresovani niti izvještavaju o tome. Neki su prvih dana prenijeli fotografije i tu se cijela priča završava", kaže Jakovljević.

Toliko je – slovom i brojem – medija i u Nišu koji protestima posvećuju pažnju, iako su okupljanja tamo masovnija i organizovanija. „Ostale kolege dolaze s mikrofonima, ali ne javljaju šta se dogodilo", priča za DW urednik Južnih vesti Predrag Blagojević. „Prepoznajem ih i vidim na protestima s kamerom i mikrofonom u ruci. Mi imamo četiri lokalne televizije i tu su jedne dnevne novine. Ja sve te novinare vidim na protestima, ali sam iz razgovora s drugim kolegama saznao da njihovih izvještaja nema na lokalnim televizijama. Baš smo razgovarali o tome zašto su te kamere uopšte na protestima i došli smo do zaključka da čekaju da se desi nešto što bi njima bilo zanimljivo", objašnjava Blagojević.

Na ivici opstanka

Slika o lokalnim protestima u medijima, slika je o stanju u samim medijima. Njihov položaj nikada nije bio teži, mnogi su na ivici opstanka, dok su drugi, kaže novinarka Maja Leđenac, nakon sprovedene privatizacije postali još jače propagandno sredstvo u rukama političara. „Trenutna politička situacija na lokalnom nivou može mnogo da utiče na filtriranje informacija, a važno je podsjetiti da su upravo političari i kupovali lokalne medijske kuće kako bi informisali građane o onome, o čemu oni misle da treba, a ne poštujući javni interes", objašnjava za DW Maja Leđenac, koja se bavi istraživanjem finansiranja lokalnih medija.

Oni koji nisu zapali u ruke moćnika, jesu u finansijske probleme. U Kragujevcu zato novinari sebe nazivaju volonterima. „Devastirani lokalni mediji nerijetko imaju toliko velike novčane probleme da prosto nisu sposobni i nemaju kapaciteta da se bave osnovnim informisanjem, a kamoli da se bave nacionalnim temama, da ne govorimo o analitičkomi ili istraživačkom novinarstvu", priča Leđenac.

To bi, barem prema zakonu, lokalna samouprava dijelom mogla da riješi finansiranjem javnog interesa kroz javne konkurse. Međutim, procenat koji se izdvaja za finansiranje medija iz lokalnih budžeta u većini lokalnih samouprava jedva da prelazi jedan odsto, iako je preporuka medijske koalicije dva procenta od ukupnog budžeta. A tu nije kraj problemima. Prema istraživanju predstavljenom u Bijeloj knjizi o konkursnom sufinansiranju, čak 42 lokalne samouprave u prethodnom ciklusu nisu uopšte ni raspisale konkurs, dok su u sedamdeset odsto raspisanih konkursa uočene brojne nepravilnosti. Tako novac namijenjen finansiranju javnog interesa završava na računima onih medija koji su naklonjeni lokalnim vlastima.

Građansko novinarstvo

Ulogu lokalnih medija samo su djelimično nadomjestili oni sa nacionalnom pokrivenošću, i to u zavisnosti od dopisničkog potencijala. O tome šta se s protestima događa van Novog Sada, Beograda i Niša, građani mogu da saznaju iz svega nekoliko medija, iako neki od njih redovno odlaze na terene. „Radio-televizija Vojvodine je, na primjer, bila jednom ili dva puta, a Blic je svaki put prisutan, ali im nije svaki tekst objavljen", priča Natalija Jakovljević iz Subotice.

List Danas zato je uputio poziv građanima da sami šalju informacije i za proteste izdvojio jednu stranu u kojoj daju pregled stanja u lokalnim sredinama. „Na ovaj korak smo se odlučili na osnovu velikog broja poruka koje smo dobijali prethodnih dana od čitalaca sa pitanjem zašto nemamo vijesti o protestima iz njihovog mjesta. Trenutno nismo u situaciji da čitaocima obećamo neke nadoknade za ono što nam pošalju, ali ćemo svakako najvrijednije nagraditi poklonima", navodi se u pozivu list Danas.

Glavni i odgovorni urednik Dragoljub Petrović za DW kaže da su se ljudi odazvali pozivu, ali su protesti u manjim sredinama ubrzo zamrli. „Imamo malo dopisnika – ukupno četiri ili pet, a s obzirom na to da su se protesti na početku dešavali po raznim mjestima u Srbiji, odakle nije bilo nikakvih informacija, onda smo apelovali preko društvenih mreža da nam se javljaju ljudi koji bi mogli da nam pošalju sliku ili informaciju kakav je protest u nekom manjem gradu, a ne samo novinari. I dalje apelujemo da nam šalju informacije iz svojih sredina o tome šta se tamo dešava, posebno na političkom planu", dodaje Petrović.

Za to vrijeme, Koalicija novinarskih i medijskih udruženja podsjeća novinare na to da je autocenzura „opasna mentalna manipulacija čije su posljedice po profesiju i društvo dalekosežnije i opasnije od cenzure" i zahtijeva od novinara i medija, a posebno javnih medijskih servisa, da tačno, objektivno, potpuno i blagovremeno izvještavaju o događajima od interesa za javnost, poštujući pravo javnosti da sazna istinu i držeći se osnovnih standarda novinarske profesije". Do uspavanih, čini se, taj apel i dalje ne stiže.