Međugorje – hercegovačko turističko čudo

Svi stanovnici Međugorja i okoline govore bar jedan strani jezik, a u ugostiteljskim i trgovinskim objektima cijene su izražene u najmanje tri valute.

Misa na njemačkom jeziku samo je jedan od molitvenih procesa koji se tokom cijelog dana, 365 dana u godini odvijaju u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Od 24. juna 1981. godine, kada se po svjedočanstvu šestoro djece u Podbrdu zaseoku sela Bijakovići, ukazala Gospa, Međugorje je postalo svjetsko molitveno središte. Austrijanac Preis Leer u Međugorje dolazi već dvadeset godina, a njegovi motivi slični su motivima hiljada drugih hodočasnika iz cijelog svijeta.

«Svake godine posvećujem razlčita svetišta, ja živim u jednom takvom odabranom, svetom mjestu u Austriji. Dolazim ovdje svake godine, najmanje 3-4- sedmice, već dvadeset godina. Doći ću i sljedeće godine, naravno, jer ja nemam mnogo prijatelja, moj prijatelj je Bog.»

Svijet u malom

Koliko se ovaj dio Hercegovine razvio u posljednje dvije decenije, najbolje svjedoči podatak da su smještajni kapaciteti u Međugorju premašili cifru od 10 hiljada kreveta, a da se pred obilježavanje Gospinog ukazanja smještaji rezerviraju i nekoliko mjeseci unaprijed. O Međugorju nekad i sad govori Petar Markotić, mještanin.

„Međugorje je fenomen svjetskih razmjera. Međugorje je mjesto gdje se ne okupljaju samo katolici, to je mjesto gdje dođe puno ateista, protestanata, muslimana. Međugorje je bilo mjesto koje je bilo medju najsiromašnijim u Hercegovini, a Hercegovina je bila jedno od najsiromašnijih područja u bivšoj Jugoslaviji. Razlika između Medjugorja 1980. godine i 2007. godine – ne može se uspoređivati.“

Svetište Kraljice mira u Međugorju je svijet u malom. Različite kulture, nacije, rase. Ovo je mjesto u proteklih 25 godina posjetilo više miliona hodočasnika iz cijelog svijeta. Srećem u Međugorju i zanimljivog Korejanca, koji potvrdno odgovara na pitanje o njegovom znanju engleskog jezika. Koliko smo se uspjeli sporazumijeti najbolje je da prosudite sami.

U razgovoru koji se više može opisati kao razgovor rukama, nogama i pokojom engleskom riječju, uspjeli smo saznati da je Mun Kun Ho , tj. Peter bio sklon svim vrstama poroka i da se nakon 8 mjeseci provedenih u Međugorju osjeća potpuno preporođen.

Tokom mjeseca avgusta u Međugorje dolaze najviše hodočasnici iz Italije. Guiseppe Molinaro došao je prvi put, a nakon boravka u Međugorju, kaže da osjeća, da je na neki način bliži Bogu.

«Ovdje sam sa vjernicima, po prvi put. Lično sam čuo puno o Međugorju, ovdje je predivno, ovdje se čovjek prepusti sam sebi i Bogu. Postoji veliki mir, kada ste ovdje. Imam osjećaj da ovdje mogu dotaći nebo prstom.»

Brojni gosti koji svake godine posjete ovo svetište, uticali su na brzi razvoj turizma, ugostiteljstva i trgovine. Stanovnici Međugorja i okoline, zaposleni su kao vodiči, turistički radnici, ugostitelji, trgovci. Suvenirnice su prepune najrazličitijih kipova, slika, privjesaka, molitvenih krunica i čega sve ne. Prodavačica Ljuba brišući prašinu sa skulptura Gospe govori o kupcima i njihovim zahtjevima.

„Kupuje se u stvari sve ono što mi nudimo. Ovisi od kupca, ovisi od ukusa.Od tih svih modela, uvijek se nađe kupac. Najviše kupaca imamo iz Italije, oni su zahtjevni, ali zaslužuju najbolju uslugu. U njihovoj kulturi je da oni traže popust i mi im u biti nudimo popust. Imamo raznoraznih situacija, imamo zanimljivih situacija, imamo ljudi zanimljivih, interesantnih, bolesnih, tako da nam je to svakodnevica..“

Vjera u „novu snagu“

Veliki broj irskih hodočasnika posjeti tokom godine Međugorje. Za vrijeme našeg boravka tamo, sreli smo nekoliko stotina Iraca, koji već nekoliko godina dolaze na brdo ukazanja i u crkvu Sv . Jakova. Keeran Shortan iz Dublina:

„Dolazim u Međugorje svake godine u posljednjih 14 godina. Pozvao me drugi svećenik. Misim da je ovo mjesto duhovog preobraženja, mjesto velike molitve, mjesto gdje ljudi postaju bliži vjeri. Mnogi ljudi koji su bliski sa crkvom na ovom mjestu produbljuju svoju vezu sa Kristom. Jedna od zapanjujućih stvari je da ovdje vidite ljude za koje pomislite da ne mogu otkoračati do svoje sobe, kako sa nekom nevjerovatnom snagom uspijevaju da se penju ne baš lakim putem do brda ukazanja. „

Mnogo hodočasnika u Međugorje dolazi vjerujući da će tu pronaći novu snagu s kojom bi se lakše suočili sa teškim iskušenjima koja im donosi njihov svakodnevni život. Takva je i Kathy Ryan koja je samo zbog Međugorja putovala više od 24 sata avionom, iz Sjedinjenih američkih država.

„Ovdje sam jer se moja sestra suočava sa teškom bolešću. Mnogi moji rođaci su već bili ovdje, imam prijatelje koji dolaze ovdje, tako da sam i ja ovdje. Jednostavno osjećam , ako se blažena djevica Marija ukazuje negdje na zemlji , da je moj zadatak da dođem na to mjesto. Vjerujem da mi ovo može pomoći da se suočim sa izazovima, da pomaže u vjeri, da vam pokaže šta je važno, da osjetite zadovoljstvo, taj plamen i svjetlost u vašem srcu.“

Iva i Goran su iz Čakovca u Hrvatskoj. Iako je vrlo mlada Iva je u Medjugorju već 7 put. Cijela grupa čakovečkih hodočasnika svake godine dolazi u Svetište kraljice mira i kako kažu, svake godine osjećaju sve veću želju da u Medjugorje ponovo dođu.

„Punim baterije kad se vratim u svakodnevni život. Osjećam mir i sve me potiče na molitvu, potiče me da radim što više dobrih stvari, što za druge ljude, normalno i za sebe. Zbog toga dolazim u Međugorje. Na neki određen način je neka posebna atmosfera, drugačija nego u mojem Čakovcu.“

Sve dok iz cijelog svijeta budu stizali putnici namjernici, ali i znatiželjnici, u Medjugorju neće biti neobično da se hotel zove Neue welt, a da svakog mjeseca iz Slovačke hodočasnici dolaze sa turističkom agencijom Gospa travel. Sudeći prema onome što smo mi mogli vidjeti, balkansko čudo vjerskog turizma i dalje će se razvijati.