Migranti u BiH između nade i bolesti
31. maj 2019
Ali Murtaz iz Pakistana priprema se za još jednu noć na otvorenom te prostire deku na hladni asfalt ispred centra Bira u Bihaću unutar kojeg su smješteni migranti i izbjeglice, a pri ruci mu je komad najlona kao zaštita ukoliko počne padani kiša tokom noći koja ovog maja učestalo pada. On u kamp ne može ući, jer su kapaciteti popunjeni, kao ni stotine drugih koji leže po livadi i parkingu u okolici.
Stigao je prije nekoliko dana i sa prijateljima će, čim skupi snage, narednih dana pokušati preći hrvatsku i slovensku teritoriju kroz šumu u namjeri da stigne do Italije. Do tada čeka da se slučajno ne oslobodi mjesto u kampu gdje bi imao hranu, vodu, ljekara, toalet... jer ništa od ovoga trenutno nema ispred kampa. Zabrinjava ga zdravstveno stanje, prehlađen je, ima temperaturu, boli ga grlo i sumnja na upalu pluća. Ovdje nema doktora koji bi ga pregledao, a bez recepta ne može u apoteci kupiti lijekove.
Većina ovih ljudi je iscrpljena, pothranjena, slabijeg imuniteta i podložna razboljevanju. Neispravnost vode, hrane, loši higijenski uslovi i loši uslovi života dodatno utiču na njihovo zdravstveno stanje.
Nedavno je pred zastupnicima Parlamenta FBiH ministrica zdravstva Unsko-sanskog kantona Nermina Ćemalović izjavila kako je situacija alarmantna: „Ljekari koji pružaju usluge u izbjegličkim i migrantskim centrima u Bihaću su u velikom problemu, jer ako u hali boravi 2.000 migranata, ne može se epidemiološka situacija kontrolisati."
Prepuni kampovi - situacija pod kontrolom
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) oko 4.000 izbjeglica i migranata je smješteno u prihvatnim centrima u BiH kojima oni upravljaju, najviše u Bihaću i Velikoj Kladuši, a procjenjuje se da ih je oko 2.000 van centara gdje su bez zaštite i ne primaju nikakvu pomoć.
Prolazimo kroz ogromne hale nekadašnje tvornice rashladnih uređaja Bira u Bihaću koja se danas koristi kao privremeni prihvatni smještaj izbjeglica i migranata sa Amirom Hadžimehmedović (IOM) koordinatoricom centra koja za Deutsche Welle govori kako su kapaciteti odavno popunjeni i da je ovdje smješteno 200 ljudi više od predviđenog broja te trenutno imaju oko 1.700 korisnika. Obzirom na velik broj ljudi u kampu, zadovoljni su situacijom u kampu i daju maksimum kako bi osigurali sigurne uslove boravka.
„Ukoliko imamo previše ljudi, onda im ne možemo pružiti adekvatnu zaštitu, jer osim smještaja potrebno je obezbjediti dovoljan broj obroka, adekvatnu zdravstvenu zaštitu, sigurnosnu, sanitarnu, psiho-socijalnu i druge“, pojašnjava Hadžimehmedović razloge zbog kojih ne mogu primiti sve ljude koji su ispred kampa.
Ovdje u kampu Dansko vijeće za izbjegliceima ulogu koordinatora između potreba izbjeglica i migranata za zdravstvenom zaštitom i direktnih pružaoca usluga u okviru institucija zdravstvenog sistema u BiH. Uspostavljena je i funkcionalna struktura direktne zdravstvene njege koja se pruža posredstvom medicinskih timova lokalnih Domova zdravlja u privremenim ambulantama u prihvatnim centrima i izbjegličkim centrima.
Najčešći tretirani zdravstveni problem u okviru pomenute zdravstvene zaštite lica u stanju potrebe su oni koji se tiču umora, iscrpljenosti, fizičkih ozljeda i respiratornih i dermatoloških promjena usljed izloženosti dugom putovanju i otežanim okolnostima smještaja“, navode iz Danskog vijeće za izbjeglice (DRC).
„U kampovima je situacija više nego pod kontrolom. U svakom kampu postoje medicinski timovi iz Domova zdravlja koji se sastoje od doktora, dva tehničara i psihologa koji su svakodnevno na raspolaganju korisnicima u tim centrima. Svaki migrant ili izbjeglica prije nego što uđe u kamp i prije nego što se registruje prođe kroz ambulantu gdje se obave pregledi. Ukoliko se ukaže potreba za specijalističkim pregledom ta osoba na licu mjesta dobije uputnicu i već sljedećeg dana je kod specijaliste u lokalnim bolnicama i sve su te usluge plaćene. Među njima nema nekih oboljenja koja su problematična i mislim da se građani ne trebaju plašti“, pojašnjava situaciju u kampovima Verica Rečević iz Danskog vijeća za izbjeglice.
Čest zdravstveni problem sa kojima se susreću migranti je svrab koji se javlja na mjestima gdje na malom prostoru boravi mnogo osoba, kao što su škole, bolnice, vrtići, starački domovi, kampovi, a prenosi se dugotrajnim fizičkim kontaktom, dok liječenje traje nekoliko dana. Tokom svojih putovanja na Balkanskoj ruti migranti često nisu u prilici da održavaju higijenu na potrebnom nivou, te su očekivane pojave svraba, vaški, proljeva ili trovanja hranom.
Zbog trenutne situacije Zavod za javno zdravstvo USK uveo je aktivni nadzor nad zaraznim bolestima, intenziviran je terenski obilazak radi detekcije slučajeva uz provođenje mjera prevencije zaraznih bolesti. „Iako se provode sve zakonom predviđene mjere prevencije vezane za higijensko-sanitarno stanje objekata u kojem borave migranti kao i mjere vezane za oboljevanje iste populacije, epidemiološka situacija se može smatrati potencijalno rizičnom u smislu pojave zaraznih oboljenja", kaže dr. Zarina Mulabdić, direktorica Zavoda.
Dosta posla ima ekipa Hitne pomoći iz Bihaća koja je na usluzi izbjeglicama i migrantima od proljeća prošle godine, kada su prve grupe počele pristizati na ova područja i od tada intervenisali, zbrinuli i obavili 11.476 ljekarskih pregleda. „Mi smo imali 10-20 intervencija u ovom periodu prije dvije godine, a danas ih bude 40-50. Najteže je kada nas pozovu građani u dva sata ujutro i kažu kako su vidjeli dijete migranta kako spava u parku na otvorenom, mi izađemo na teren i shvatimo kako mu ne možemo pomoći jer nije životno ugroženo u tom trenutku i nama su vezane ruke“, govori Sabahudin Baltić iz Hitne pomoći pri Domu zdravlja Bihać koja četiri sata dnevno pruža ljekarske usluge u kampovima, plus intervencije.
Preko planine Plješevice i dalje je aktivna ruta gdje prema hrvatskoj granici zatičemo brojne grupe migranata i izbjeglica koji se smjenjuju u oba pravca. Jedni se uzbrdo na putu punom izazova i opasnosti u nadi da će iscrpljujućim višednevnim pješačenjem uspjeti stići do zemalja zapadne EU, dok se drugi kreću nizbrdo, jer ovaj put sreća nije bila na njihovoj strani. Otkrila ih je hrvatska policija i poslala nazad u BiH. Među njima je i Adil Arman iz Afganistana kojem je ovo bio 14 bezuspješan pokušaj prelaska i do sada su ga sedam puta vratili hrvatski policajci, a isto toliko slovenski. Za nekoliko dana će opet pokušati. Bježi od talibana i sukoba različitih frakcija u rodnoj mu domovini.
Kaže kako je sve teže proći kroz Hrvatsku i Sloveniju, ali da je njihovim prijateljima sve teže doći i do Bihaća jer policija blokira prolaze i sve više ljudi šalje izvan kantona.
Nema novca od EU ako BiH ne preuzme odgovornost i ne osigura smještaj migrantima
Za pomoć migrantima najveću podršku Bosna i Hercegovina prima od EU i sa tim u vezi izdvojena su značajna sredstva u narednom periodu. Evropska komisija je 29. aprila 2019. godine usvojila drugu posebnu mjeru za podršku Bosni i Hercegovini u upravljanju migracijskim tokovima u iznosu od 13 miliona eura. Ova nova EU aktivnost će se nadovezati na rezultate prethodnih mjera kroz koje je EU već obezbijedila 9,2 miliona eura kako bi pomogla zemlji da se nosi sa prilivom migranata od 2018. godine. Ovu aktivnost će implementirati Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u suradnji sa UNCHR-om i UNICEF-om. Kako bi se u potpunosti iskoristile sredstva EU, vlasti Bosne i Hercegovine trebaju osigurati učinkovitu koordinaciju u upravljanju migracijskom situacijom. Konkretno, potrebno je preuzeti upravljanje privremenim prihvatnim centrima koji su podržani sredstvima EU i odrediti daljnje prikladne lokacije za smještaj.
Za sada nema ozbiljnijih poteza vlasti BiH koje bi za cilj imale preuzimanje brige za migrante i izbjeglice kao i za upravljanje prihvatnim smještajima. Lokalne vlasti u Bihaću su predložile nove lokacije za smještaj ovih ljudi na lokaciju Vučjaka, ali je stanovništvo naselja u okolici protestvovalo i počelo potpisivati peticiju protiv premještanja migranata i izbjeglica u blizini njihovih naselja.