Mladima Zapadnog Balkana je potrebno više od konferencije
31. oktobar 2020
Brankica Smiljanić, Banjaluka: Mi mladi nemamo kristalnu kuglu, ali nećemo čekati 10 godina!
Prijavite se... unesite kôd... Ovako skoro svaki Zoom sastanak započinje u posljednje vrijeme. Ali onaj na kojem sam bila tri dana bio je nešto drugačiji. Bila je to međunarodna konferencija "Mladi, migracije i demografski izazovi na zapadnom Balkanu" koju je organizovalo Društvo za jugoistočnu Evropu zajedno sa Aspen institutom iz Berlina, a koja je održana online. Konferencija je okupila stručnjake i donosioce političkih odluka sa zapadnog Balkana, država članica EU i institucija EU kako bi analizirali situaciju u regionu. Platforma na kojoj se održavala konferencija je imala dodatni prostor i krugove za "druženje”, bila sam iznenađena, jer je to nešto što je nedostajalo u ovom "online” svijetu i pružalo nam je još jednu mogućnost za komunikaciju. Ono što je još nedostajalo na velikim konferencijama je i glas mlađih generacija, ali na ovoj smo imali i to. Mladi ljudi koji žele ići u inostranstvo i mladi ljudi koji ne žele ići, bili su panelisti na konferenciji, ali i glas svake mlade osobe u regiji, koja nije mogla da prisustvuje.
Kad se čuju ministri i premijeri regije poput ministrice Melitze Haradinaj-Stublla sa Kosova ili ministra Srđana Darmanovića iz Crne Gore, koji kažu da ne znaju kada će tačno biti nešto drugačije i bolje u našim zemljama, mladi na konferenciji su naravno bili razočarani. Nisu čuli ništa konkretno, niti novo. S druge strane, konferencija im je dala priliku da se istim tim političarima i obrate, bez straha i direktno. To je mali znak da smo na dobrom smo putu.
Ipak, kada se konferencija završila, nisam imala osjećaj da će se nešto u skorije vrijeme promijeniti. Uglavnom smo čuli za probleme koje znamo i šta su to prisutni političari iz regiona i iz EU uradili, ali ne i jasnu poruku da li mogu učiniti nešto više po tom pitanju. Nekoliko puta su ponovili da nemaju kristalnu kuglu i ne mogu predvidjeti budućnosti. Ali mi nemamo vremena i nećemo čekati sljedećih 10 godina. Potrebne su nam promjene što je prije moguće, a ne kristalna kugla, ili će mladi ljudi napustiti svoje zemlje i nikad se više neće vratiti. Jer ne vide svjetlost na kraju tunela.
Potrebni su nam podaci koji će pokazati koliko će se mladih ljudi vratiti u svoje zemlje nakon što odu i posjete neku od željenih zemalja, uglavnom Njemačku. Jer ne odlaze svi u druge zemlje da bi ostali. Tim mladim osobama koje se vraćaju i ostaju potrebna je bolja zakonska politika i život bez korupcije.
Zapamtila sam kako je voditeljica jednog od panela Valbona Zeneli iz George C. Marshall centra, drugog dana konferencije odgovorila na pitanje publike da je sav novac EU pravilno korišten na zapadnom Balkanu. Međutim, mi znamo da nije. Gdje je tačno korišten iznos od 9 milijardi eura iz EU namijenjen za zapadni Balkan? I još jedno pitanje. Možemo li krenuti od rješavanja korupcije? To je moje pitanje političarima iz EU i političarima u regionu.
Elion Kollcaku, Priština: Vlade zemalja Zapadnog Balkana – sada je krajnje vrijeme za djelovanje!
Konferencija „Mladi, migracije i demografski izazovi na zapadnom Balkanu" prenijela je u posljednja tri dana vrlo važnu poruku. Činjenica da mladi odlaze, u ovom slučaju, moji prijatelji, moji vršnjaci, ozbiljan je problem koje vlasti svih država zapadnog Balkana moraju hitno razmotriti. Zapadni Balkan svaki dan gubi svoj najveći potencijal. Doktori, medicinske sestre, inženjeri, arhitekte i drugi profesionalci napuštaju svoje domovine.
Podatak da 71 posto mladih na Zapadnom Balkanu razmišlja o emigraciji, prema Balkanskom barometru, koji je u junu 2020. objavilo Vijeće za regionalnu saradnju je zastrašujući. Mladi odlaze da bi izgradili karijeru u zemljama Evropske unije, gdje imaju daleko više mogućnosti nego u zemljama porijekla.
Naravno, evropska perspektiva jedan je od glavnih razloga za njihov odlazak, ali istina je da oni odlaze zbog korupcije, nepotizma, nezaposlenosti i nedovoljne mogućnosti za kvalitetno obrazovanje.
Pored toga, vizna liberalizacija je i dalje veliki problem za kosovsku omladinu. Ne možemo putovati, ne možemo učiti i razmjenjivati iskustva s drugim mladima iz EU-a ili regije. Lakše je otići u daleke zemlje nego imati priliku za saradnju na zapadnom Balkanu, počevši od studiranja. Zbog toga ja još nikada nisam posjetio Bosnu i Hercegovinu i biće mi vrlo teško upoznati svoju partnerku u DW projektu Balkan Booster, Brankicu.
Kako da ostanem u zemlji u kojoj je prije samo sedam dana proglašeno da je ukradeno dva miliona eura, u kojoj nema mogućnosti zaposlenja za moje prijatelje i za mene, čak i ako imate master studije...
I nastavljam postavljati ovo pitanje: šta nas to može motivirati da ostanemo u našim zemljama, kad ima toliko pitanja, a ni ministri i ljudi na najvišim položajima u državi, nemaju uvjerljive i motivirajuće odgovore na njih?
Jako volim svoju zemlju, ali želim i karijeru, želim posao koji će mi pomoći da napredujem. Da li mi država to dozvoljava? Ne. Ima li pomoći od Evropske unije, poput ove konferencije? Da, i zato su nam ovakve konferencije vrlo važne! Ali, mladim ljudima sa Zapadnog Balkana za stvarne promjene ipak treba više od konferencije.
Brankica Smiljanić i Elion Kollcaku su učesnici DW projekta za mlade DW Balkan Booster.