Molovo gušenje Siska?
28. januar 2018
„Inina Rafinerija nafte Sisak (RNS) će otpustiti 40 radnika i neće više proizvoditi benzin, a to je tek početak." Vijest je to koja je uzdrmala grad koji je već pretrpio teški gospodarski udarac propašću Željezare.
No situacija postaje kompliciranija, ako znamo da Inu vlasnički dijeli hrvatska vlada i mađarski Mol, pri čemu Mađari po navodima same Ine drže 49,1% posto, a Hrvatska 44,8% dionica kompanije oko koje ne mogu pronaći zajednički jezik. Vlada namjerava otkupiti mađarske dionice i tako okončati agoniju upravljanja strateškom energetskom tvrtkom i čini se da se s Mađarima slaže u jednome – FCC pogon o kojemu svi govore treba ugasiti, a to mnogi prevode kao „Sisak se gasi".
RNS zapošljava oko 600 ljudi i kako doznajemo od sindikalca i šefa Stožera za obranu rafinerije Predraga Sekulića, prije tri i pol godine imala je čak 850 radnika. „Mi smo relativno stara rafinerija, prosjek starosti radnika je oko 50 godina. Novi ljudi se ne zapošljavaju, dok stari odlaze u mirovinu“, ispričao je za DW.
Optimalni položaj rafinerije
Dodaje da je kao glavni nadzornik procesa u rafineriji imao dobar pregled nad poslovanjem te da pouzdano može tvrditi da RNS posluje pozitivno i ima dobre rezultate. Na ruku rafineriji ide i geografski položaj, blizina BiH, plovni put Savom, željeznica, cestovna povezanost i cjevovod s kojim se doprema nafta s polja Stružec. Svojevremeno je javno usporedio poslovanje rafinerija u Rijeci i Sisku, zbog čega mu, kaže, Ina želi dati otkaz pod optužbom odavanja poslovne tajne.
No iz Ine nam odgovaraju da se RNS ne može se gledati zasebno u odnosu na cjelokupno rafinerijsko poslovanje te da je odluka donesena kako bi se omogućila bolja iskoristivost postrojenja za konverziju u obje rafinerije. „RNS prošle je godine ostvarila negativan slobodni novčani tok u iznosu od 194 milijuna kuna i operativni gubitak u iznosu od 264 milijuna kuna, dok je u prvih devet mjeseci 2017. godine zabilježila novčane gubitke u iznosu od 175 milijuna kuna i operativni gubitak 228 milijuna kuna", brojevi su to koje su nam dostavile Inine Korporativne komunikacije i koje, ruku na srce, prosječan građanin malo razumije. Traženi razgovor s direktorom RNS-a Davorom Butkovićem odbijen je prešutno.
Višak ili konkurencija mađarskoj rafineriji?
No što se zapravo gasi? Riječ je, tvrdi naš sugovornik, o najprofitabilnijem dijelu postrojenja koje je samo u 32 dana donijelo 10 milijuna kuna. „To je srce svake rafinerije i svaki naftaš zna što je fluid catalytic cracking (FCC). On 80% teških ostataka primarne prerade pretvara u visokovrijedne proizvode.“ Time će se, smatra Sekulić, ugroziti poslovanje i dobiti alibi „u brojkama" da rafineriju u konačnici valja zatvoriti.
„Nije problem ovih 40 radnika, vjerujem da će većina naći posao na postrojenjima kojima nedostaju ljudi. Na neke će se vjerojatno vršiti pritisak da odu raditi u Rijeku, jer je i tamo loša situacija s kadrom o kojoj se ne govori. Ovime se, po mom mišljenju, već kroz godinu dana zatvara Rafinerija Sisak. To je Molova namjera i oni je čak ne skrivaju." Motive, dodaje, treba tražiti u zakonitosti branše. „Molova rafinerija u mađarskoj Százhalombatti je preblizu. Procjenjuje se da svaka rafinerija može dobro poslovati u krugu 250 do 300 kilometara, a naša se tržišta nažalost preklapaju i tu Mol vidi svoj interes. Ne osuđujem ih, već osuđujem sve hrvatske vlade zbog neizvršavanja obaveza u zadnjih 15 godina."
Zanimljivo je da nam iz Ine kažu kako odluka o prekidu rada FCC postrojenja ne podrazumijeva druge odluke vezano za budućnost RNS-a pa tako ni odluku o pretvaranju u logistički centar. No on bi, ipak, prema naručenoj analizi od konzultantske kuće Deloitte, bio najisplativiji i time bi bilo „realiziralo 93 milijuna dolara novčanog tijeka u sljedeće tri godine u usporedbi sa sadašnjim načinom rada rafinerije".
Realna alternativa traži investiciju
Logistički centar je samo lijep naziv za skladištenje i pretakanje, otkriva nam Sekulić: „Logistički centar smo i danas. Stalno se dopremaju gotovi proizvodi koje skladištimo i šaljemo dalje ili poluproizvodi koje dalje dorađujemo. U samom logističkom centru bi radilo 40 do 50 ljudi, a dorade ne bi bilo."
No iz Ine navode da je moguće RNS pretvoriti i u biorafineriju: „Biorafinerija godišnjeg kapaciteta od 55.000 tona bioetanola predstavlja potencijalno alternativno dugoročno rješenje zbog čitavog niza tehničkih i regulatornih preduvjeta koje je potrebno ispuniti za eventualnu provedbu“, odgovaraju na pitanje što točno radi takova rafinerija.
Poslovanje bi, kažu, bilo održivo, a direktno i indirektno bi bilo zaposleno od 800 do 1000 ljudi, što kroz rad u samoj biorafineriji, što kroz zapošljavanje u poljoprivredi, odnosno u uzgoju kultura koje će biti sirovina za rad biorafinerije. No do sada, napominju, nije donesena konačna odluka o investiranju koje će odrediti sudbinu grada.
A Sisak je, kaže Sekulić, nekada imao 30 tisuća zaposlenih, dok danas ima 33 tisuće stanovnika. „Ovih 600 radnih mjesta nije samo tih 600 obitelji, tu je i oko 200 radnika koji održavaju pogone, a treba pridodati i druge vanjske tvrtke koje rade RNS. Nekada smo imali 400 ugovora s drugim tvrtkama i obrtnicima. Svoje zatvaranje i smanjivanje poslovanja sa zatvaranjem RNS najavili su i trgovački lanci koji posluju na području Siska. Važnost same rafinerije, pa i kroz komunalni doprinos, davanja i plaće, je jako velika za ovaj grad. Zatvaranje bi izazvalo novo napuštanje grada i pripadajuću lančanu reakciju."