Moramo se držati zajedno

Zabrinuta sam: tri napada u samo tri mjeseca. Koliko i kako to može promijeniti jednu zemlju? Šta se to događa u mojoj voljenoj, šarenoj Velikoj Britaniji, gdje na malom prostoru žive ljudi sa svih strana svijeta, uglavnom u mirnom suživotu? Hoće li moja muslimanska komšinica, mlada žena koja hoda na štakama, ponovno biti izložena zlim pogledima, čak i pogrdama na ulici, kao što je bio slučaj nakon posljednjeg napada u Londonu? Hoće li biti još napada, hoćemo li biti nervozni kada nam se dijete ukrca u neki autobus?

Više od 30 ljudi je od marta izgubilo živote, prvo u Londonu, pa u Mančesteru, pa opet u Londonu. U poređenju s ostatkom svijeta je opasnost od terorizma u Evropi – dakle i u Velikoj Britaniji – još uvijek mala. Ipak: policija trenutno ima pod nadzorom 3.000 osoba za koje se sumnja da su umiješane u terorističke aktivnosti. Tretman terorista se mora promijeniti, rekla je Tereza Mej, moraju se voditi „neugodne debate". Ponovno postaju glasni zahtjevi da se osumnjičeni jednostavno uhapse i zatvore, bez suđenja. To je tražio i šef desnopopulističkog UKIP-a u predizbornoj kampanji.

Da, mora se nešto preduzeti, ne smije biti tolerancije prema ekstremistima. S tim bi, po mom mišljenju, trebalo početi već u školama koje su u Velikoj Britaniji često vjerski obojene. Djeci se u školama moraju prenositi britanske vrijednosti i ni u kojem slučaju negativne verzije islama.

Još smislenije i korisnije za zajednički život bi bilo kada škole uopšte ne bi bile određene vjerom. Bez obzira što većina vjerskih škola ima miroljubive namjere – na ovaj način jednostavno nastaju paralelna društva i plodno tlo za netoleranciju i potencijalnu radikalizaciju.

Fokus na borbu protiv terororizma na internetu. Dosta je štednje na policiji, to je važno. Ali pri tom se ne smije zaboraviti da je odlučujuća solidarnost u samom društvu. To sam i sama osjetila u Mančesteru nakon napada.

Vidjela sam tako policajku koja je gore visoko na konju morala dan nakon atentata održavati red u gomili i koja je ipak našla vremena da jednom invalidu u kolicima sa smiješkom kaže „Pazi na sebe, dušo." Vozač taksija, musliman, još uvijek vidno šokiran nije nikako htio od nas da uzme novac s objašnjenjem da se u ovakvom danu svi moramo držati zajedno: We are all one. Koliko je samo njegovih kolega u noći atentata besplatno prevozilo ranjene u bolnice! Svugdje po centru grada su se mogli vidjeti ljubazni siki koji su dijelili keks, vodu i čips. I Londonci su tokom noći ponudili krevet u svom domu potpunim neznancima koji u haosu više nisu mogli doći do svoje kuće.

Londonski gradonačelnik Sadik Kan je musliman. Njegova poruka glasi: nećemo dati teroristima da pobijede. „Ne dajte da moja kćer postane žrtva", vikala je u kamere očajna majka 15-godišnjakinje ubijene u Mančesteru. Humanost i saosjećanje, te dvije vrijednosti ne smijemo izgubiti.