Mrtve rijeke i ribe – posljedica toplog talasa

Iako je reka Drajzam dugačka manje od 30 kilometara, stanovnici Frajburga su ponosni na nju. Protiče pravo kroz ovaj grad na jugu Njemačke, a sa sobom nosi otopljen snijeg i pruža priliku lokalnom stanovništvu da se rashlade tokom ljeta.

Međutim ovih dana, rijeka se pretvorila u kamenu pustinju. Lokalni ribarski klub je preventivno uhvatio ribe i pustio ih u druge vode.

Stručnjak za akvatičnu biologiju i ekološke probleme Peter Rudolf, pripremao se za ovo. „Redovno mjerimo temperaturu jezera i rijeka", rekao je Rudolf za DW. Ako je vrijeme previše suvo ili temperature nepredvidivo rastu, on obavještava vlasti. Zatim on i ostali ribari šire svoje elektične mreže i počinju da spašavaju ribe. Takve mreže istovremeno stvaraju struju koja ih usmjerava i omamljuje. Ovom metodom, velike količine ribe mogu se ukloniti i premjestiti u druga područja – a da se ne povrijede.

„Morate stalno mjeriti temperaturu i nivo kiseonika", objašnjava Rudolf. „Kada vidite prvu mrtvu ribu, zapravo je kasno da spasite jato. Sve što možete učiniti jeste da stvar prepustite prirodi."

Neophodne su kontrola i pravovremena akcija

U Rajni, rijeci koja izvire u švajcarskim Alpima i teče kroz Njemačku i uliva se u Sjeverno more, situacija je još ozbiljnija. Iako je rijeka šira i veća nego Drajzam, ribe naročito u njenom švajcarskom toku, izumiru na tone. Kada temperatura vode pređe 27 stepeni, koncentracija kiseonika se značajno smanjuje što posebno ugrožava ribe koje preferiraju hladne vode.

Tokom toplotnog talasa u Njemačkoj, koji je trajao cio jul i polovinu avgusta, voda u određenim delovima Rajne zagrijala se do 28 stepeni. Pored toga, nepovoljni uslovi vjetra i nizak nivo vode posebno su ugrozili pastrmku i lipljena.

Savezni institut za hidrologiju (BfG) kaže da je prosiječna dnevna temperatura Rajne u gornjem toku 27,2 stepena. Takođe, broj uzastopnih dana sa temperaturom vode preko 25 stepeni je značajan – trenutno 15, prema BfG-u.

Klimatske promjene mijenjaju populaciju ribe

Vatrogasci i Federalna agencija za tehničku pomoć ispumpali su milione litara vode u jezera kako bi ih obogatili kiseonikom. U Švajcarskoj, neke od mjera su uključivale i kopanje dubokih bazena kako bi se stvorile hladnije zone i otvorile pritoke za ribe. Ipak, iz rezervoara blizu Elvangena u Baden-Virtembergu izvučeno je 20 tona mrtve ribe.

Masovno izumiranje podsjeća na ljeto 2003, kada je 50,000 riba umrlo samo u Rajni. Tom prilikom je izgubljeno 90 odsto populacije lipljena.

Kao i pastrmka, lipljen se javlja u niskim planinskim područjima i treba mu čista, hladna voda. Oni žive u brzim vodama sa čvrstim pijeskom ili kamenim dnom, i vodi bogatoj kiseonikom. „Lipljen je tipičan stanovnik planinskog toka, prilagođen hladnoj vodi", objašnjava Rudolf.

Šaran, klen i deverika robustniji su kada su temperature toplije i bolje podnose nizak nivo koncentracije kiseonika. Kako klimatske promjene napreduju, takve vrste imaju veće šanse za preživljavanje, kažu biolozi.

Takođe, Rudolf vjeruje da će invazivne vrste kao što je amurski čebačok (bezribica) – uvezena iz Azije, kao i riba sunce ili Mola-Mola, porijeklom iz SAD-a, bolje podnijeti klimatske promjene. Ali, opadanje broja lokalnih vrsta će odjekivati kroz cijeli sistem.

Iako su 2003. godine temperature bile slične, ovog ljeta, suša je predstavljala veliki problem za ribe. „Toplota i nedostatak padavina su katastrofalna kombinacija", izjavio je Rudolf.

Nema hlada u plićaku

Pošto su u Njemačkoj ljudskim djelovanjem mnoge obale ostale bez šuma, plićak više ne pruža hlad ribama. U plitkim vodama, ribe su intenzivnije izložene sunčevoj svetlosti i ne mogu da nađu sklonište.

Veliki dio priobalnog područja je ili prenaseljen, ili su izgrađena industrijska postrojenja ili se pak koriste za poljoprivredu. Rijeke su takođe kanalizovane kako bi njihov tok bio u skladu sa ljudskim željama. „Rijeci je potrebno više prostora i drveća pored obale", kaže Rudolf, pozivajući na obnovu. „Drveće bi pružilo hlad, a podzemno korijenje koje se pruža i u vodu bi dalo sklonište ribama."

„Međutim, problem je u tome ko će plaćati naknadu ukoliko vlasnici priobalnih dijelova moraju da prepuste svoju zemlju?"

Poljoprivredni, transportni, saobraćajni i rudarski lobiji su suvišne moćni, žale se grupe za zaštitu životne sredine kao što je BUND (Nemačka federacija za zaštitu životne sredine i prirode). EU već godinama vrši pritisak na Njemačku, jer njena Okvirna direktiva o vodama preporučuje raznovrsnost biljaka i riba u vodama, slobodan protok potoka i rijeka u korist svih živih organizama, ali i prirodna i netaknuta obalna područja.

Jezera u klimatskom stresu

Jezera u centralnoj Evropi, takođe su izgubila ekološku ravnotežu jer se temperatura voda povećala na 30 stepeni. Svjetlost i toplota podstiču rast algi i biljaka. Posebno podmukla je plavo-zelena alga, koja može da proizvede otrove koji ugrožavaju kupače. Može čak i da kontaminira vodu za piće.

Osim toga, u jezerima se različiti slojevi vode teško miješaju. Kao rezultat, kiseonik iz vazduha ne dostiže dublje vode. Ukoliko nema kiseonika, ribe plivaju ka toplijim vodenim površinama. To ubrzava cirkulaciju u ovim hladnokrvnim stvorenjima, tako da moraju više da jedu – što dovodi do njihovog daljeg naprezanja i stresa.

Još od 70-ih godina istraživači sa Lajbnic instituta za slatkovodnu ekologiju i unutrašnje ribarstvo dokumentuju promene u jezeru Müggel u blizini Berlina. Istraživači su uznemireni od kada se temperatura vode povećala za 0,34 stepena tokom proteklih decenija, s obzirom na to da kraće vrijeme zadržavanja leda zimi i ostali posredni efekti kao što su promjene svjetlosti i kiseonika, ali i prekomjerna agrikultura, značajno utiču na ekosisteme jezera.

Dugoročna istraživanja klimatskih uticaja biće neophodna kako bi se razvile strategije prilagođavanja zasnovane na posmatranjima, smatraju istraživači.