Na pomolu je "era seoba"

Događaji na grčko-makedonskoj granici su izazvali veliku pažnju njemačkih medija i zabrinutost komentatora u dnevnim listovima. Evo izvoda iz karakterističnih tekstova u štampi:

Zidvest prese (Ulm): „Šta da rade graničari kada stotine ljudi počnu juriš na barikade? Da ih strpa u zatvore? Da naprave krvoproliće? Na ta pitanja nisu odgovorili oni koji već nedjeljama pričaju da izbjeglička kriza može da se riješi postavljanjem ograda. „Grupa nevoljnih“ u Evropskoj uniji mora da shvati da njen ego-trip neće dugo funkcionisati. Kancelarka je u nedjelju još jednom naglasila da traži evropsko rješenje. Kada u Evropsku uniju budu stigle nove slike užasa, kontraši će morati da priznaju da su bili naivni kada su se zalagali za blokade.“

Ludvigzburger krajscajtung (Ludvigzburg): „Onaj ko ima srca, smatra da je nepodnošljivo ovo što se sada dešava. Riječ je o izbjeglicama, ljudima koji traže pomoć, a ne zločincima. Sve je više tih ljudi koji se gomilaju na ničijim zemljama. Suzavac i mnoge suze koje su potekle i bez njega, nisu samo posljedica jedne neophodne mjere. One su posljedica ogromne hladnoće i nesposobnosti Evropske unije. Neke zemlje – među kojima je i Njemačka – su možda stigle do svojih granica, ali Evropa ima 500 miliona stanovnika i milion izbjeglica sigurno nisu ta granica za nju. Još ni izdaleka nije učinjeno sve kako bi se pomoglo ljudima da ostanu u svojoj otadžbini ili bar u prihvatilištima za izbjeglice nedaleko od otadžbine.“

Folksštime (Magdeburg): „Angela Merkel svoju izbjegličku politiku ne može više da objasni građanima koji s pravom traže da se smanji broj izbjeglica ili bar broj ilegalnih migranata. Njeni najvažniji planovi ne mogu da se ostvare brzo: da se suzbiju uzroci izbjeglištva i da izbjeglice budu raspodijeljene u čitavoj Evropi. Osim toga njeni argumenti nisu pretjerano ubjedljivi: nema veze da li se izbjeglički talas filtrira pred makedonskom ili grčkom granicom, ili u Turskoj. Uslijediće svakako ružne scene sa mnogo razočaranih i ozlojeđenih ljudi. A Njemačka će kao obećana zemlja iza mora i bodljikave žice povećati broj onih koji nisu neposredno ugroženi već se nalaze u potrazi za boljim životom. To je pojava koju s pravom kritikuje austrijska vlada, i ne samo ona. Ako postoji evropsko rješenje, onda i Merkelova mora da se pokrene.“

Landescajtung (Lineburg): „Slike sa makedonsko-grčke granice i iz Kalea morale bi da postide svakoga ko u Evropi vidi nešto više od pukog ostrva blagostanja. Ako se ostane pri politici hermetičkog zatvaranja granica, biće i ljudskih žrtava. Oni koji govore o gornjim granicama i drakonskim mjerama na granicama, još nisu shvatili da je ovo tek prva seoba naroda – nju je prouzrokovao raspad Bliskog istoka. Borbe za resurse i raspodjelu dobara će pokrenuti čitavu eru seoba. Na ovom svijetu više neće biti jednostavnih rješenja, ali će biti boljih od Kalea i Idomenija. Hermetičko zatvaranje, bez pitanja: šta se dalje dešava sa ljudima sa druge strane ograde, nije dostojno rješenje.“

Tagesšpigel (Berlin): „U pamćenje nam je urezana molba kancelarke koja zapravo izgleda kao preklinjanje: vjerujte mi! Adresat nisu samo Nijemci, već i svi Evropljani. Postoje dva moguća razloga da se Merkelovoj uskrati to povjerenje. Ili će neko dati ubjedljivu alternativu – kako riješiti krizu, ili će ljudi izgubiti povjerenje u njen karakter.“

Junge velt (Berlin): „U Makedoniji – kao i u drugim zemljama bivše Jugoslavije – postoji strah da će postati 'tampon zona' za izbjeglice ukoliko Beč ili Berlin zatvore svoje granice. Ta sudbina bi mogla da zadesi i Grčku. Prošle srijede, Austrija je organizovala 'samit o izbjeglicama' u Belu. Tamo bi državnici sa balkanske rute trebalo da se dogovore kako da bolje sarađuju – ali Grčka nije bila pozvana, što je izazvalo diplomatske razmirice između Atine i Beča.“

Tači: sporan, a predsjednik

„Novi“ kosovski predsjednik Hašim Tači je sporan. Riječ je o „američkom čovjeku“ koji je za Zapad garant stabilnosti Kosova. O Tačiju u najnovijem izdanju piše ugledni švajcarski dnevnik „Noje cirher cajtung“.

„Novi predsjednik Kosova Hašim Tači za svoj uspon ima da zahvali ratu i Amerikancima. U sopstvenoj zemlji je sporan“, piše Noje cirher cajtung. „Kada se u petak u kosovskom parlamentu razišao suzavac, znalo se da je Hašim Tači novi predsjednik Kosova. Ni napadi sa opozicionih klupa ni Molotovljevi kokteli sa ulice nisu mogli to da spriječe. No, okolnosti pod kojima je izabran pokazuju da on nije otac nacije. Bivši šef gerile je podijelio zemlju“.

„On visoku politiku nije posisao sa majčinim mlijekom, kada je 1969. rođen u skromnim uslovima u Drenici. Krajem osamdesetih je u Prištini studirao istoriju. Od srpske represije se sklonio u Švajcarsku, gdje je u Cirihu nastavio studije. Postao je saosnivač lijevonacionalističke LPK, iz koje je kasnije ponikla gerilska organizacija UČK. Politički proboj su mu donijeli pregovori u Rambujeu 1999, gdje je na iznenađenje svih Tači bio vođa delegacije Kosovara. Amerikanci su obrađivali neiskusnog šefa UČK sve dok on nije pristao na statut o autonomiji Kosova – znajući da nema šanse da taj prijedlog prihvate Srbi. Otada važi kao „američki čovjek“. Američka ambasada u Prištini je bila jedna od prvih koja mu je čestitala i prošlog petka.“

„Poslije rata, Tačijeva moć je brzo rasla. U ljeto 1999, poslije povlačenja Srba i povratka pola miliona prognanih Kosovara, dijelovi UČK su inscenirali kampanju progona Srba, Roma i nepodobnih Albanaca. Ubijeno je niz važnih članova partije Ibrahima Rugove, koji su Tačiju bili glavni konkurenti. Mnogi Kosovari to nisu zaboravili. Za njih je Tači odgovoran za to.

„Kada je zapadni protektorat Kosovo 2008. jednostrano proglasio nezavisnost od Srbije, Tači je bio premijer. Za Zapad su jaki ljudi UČK bili garanti stabilnosti. Zato im je tolerisano to što su državu posmatrali kao svoje vlasništvo i bogatili se. Tu ništa nije promijenio ni izvještaj Dika Martija, koji je 2010. podnio istragu o zločinima UČK. U njoj je Tači prikazan kao šef kriminalnog udruženja koje je sprovodilo etnička čišćenja i bilo umiješano u trgovinu organima. Specijalni sud u Hagu bi trebalo da se pozabavi tim optužbama. Ne zna se da li će protiv Tačija biti podignuta optužnica.“

Bečki Standard piše da se kosovska „opozicija, koja je pokušala da spriječi izbor Tačija nasiljem u Prištini i bacanjem suzavca u parlamentu, sada savjetuje sa pravnim stručnjacima kako bi ispitala mogućnost podnošenja žalbe Ustavnom sudu. Tači je za nasljednika Atifete Jahjage izabran u trećem krugu glasanja u parlamentu – kada je za to bila dovoljna i prosta većina. U prvom i drugom krugu glasanja mu nije uspjelo da obezbijedi sebi dvotrećinsku većinu glasova svih poslanika“.