Najduže suđenje u istoriji Haškog tribunala

Suđenje šestorici visokih dužnosnika takozvane Herceg Bosne, optuženih i prvostepeno osuđenih na zatvorske kazne od 10 do 25 godina zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom u ratu u BiH najduži je proces u istoriji Haškog tribunala.

Suđenje Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću počelo je još 26. aprila 2006., a sva šestorica su u pritvoru Haškog tribunala od 2004. godine. Optuženi su za zločine nad nehrvatskim stanovništvom u srednjoj Bosni i dijelovima Hercegovine 1993. i 94. godine. Ti zločini su, prema optužnici, počinjeni u sklopu "udruženog zločinačkog poduhvata", na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

Izvođenje dokaza trajalo četiri godine

Šestoricu najviših političkih i vojnih lidera Herceg-Bosne optužnica je teretila za zločine u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, kakvi su bili oni u Stupnom Dolu, logorima Dretelj i Heliodrom ili u samom Mostaru. Ti zločini počinjeni su s ciljem da se "Bošnjaci i drugi ne-Hrvati politički i vojno potčine, etnički očiste i zauvijek uklone" s područja koja su proglašena Herceg-Bosnom. "Nestale su cijele zajednice Muslimana tih područja. U julu, avgustu i septembru 1993. vladao je teror. Jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) izmjestile su hiljade ljudi. U Stocu se broj muslimana smanjio od 8.101 na nula, prema podacima Ureda za prognanike i izbjeglice. Muslimani koji su živjeli u opštinama Ljubuški, Čapljina i Stolac uklonjeni su do listopada 1993. godine", rekao je tužilac Kenet Skot (Kenneth Scott) i istakao da se to zbivalo dok je Jadranko Prlić bio predsjednik Herceg Bosne, drugi optuženi obavljali visoke funkcije u toj paradržavnoj tvorevini, a Praljak bio zapovjednik Glavnog stožera HVO.

"Najmoćnijim ljudima u projektu takozvane Herceg-Bosne" suđenje je trajalo više od četiri godine i izvođenje dokaza završeno je u maju 2010. Tužba je izvela 145 svjedoka, a 63 odbrane šestorice optuženih. Završne riječi održane su deset mjeseci kasnije. Tužioci su naglasili da su šestorica optuženih, iako "nisu okrvavili vlastite ruke" krivi jer su "napravili planove koji su doveli do prolijevanja krvi mnogih", i zahtijevali za njih zatvorske kazne u rasponu od 25 do 40 godina, ukupno 220 godina. Odbrane sve šestorice su tražile oslobađajuće presude.

"Arhitekti projekta Heceg-Bosne"

Sve u ovom procesu trajalo je predugo, pa se i na presudu nakon završnih riječi čekalo više od dvije godine. Izrečena je u maju prošle godine. Pretresno vijeće francuskog sudije Žan-Kloda Antonetija (Jean-Claude Antonettija) prepolovilo je zahtjev tužilaštva i izreklo kazne od ukupno 111 godina. Jednoglasnom odlukom vijeća, bivši premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić i zapovjednici HVO Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

U presudi Vijeće je utvrdilo da je sukob HVO i Armije BiH bio međunarodnog karaktera jer su u njemu učestvovale snage Hrvatske vojske (HV), a Republika Hrvatska je imala kontrolu nad svim vojnim zapovjednicima i civilnim vlastima Herceg Bosne. Sudije su takođe konstatovale da su članovi udruženog zločinačkog poduhvata, uz bivše čelnike Herceg Bosne, bili i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Njihov zajednički cilj je, prema presudi, bilo upostavljanje dijela hrvatske države na teritoriji Bosne i Hercegovine, u granicama nekadašnje hrvatske banovine iz 1939 . godine. Šestorica optuženih bili su među "arhitektima tog projekta".

Prvostepenom presudom je potvrđeno da su počinjeni svi zločini iz optužnice protiv bivših lidera Herceg Bosne, od formiranja Hrvatske zajednice Herceg Bosna u novembru 1991. godine do kraja sukoba HVO i Armije BiH u aprilu 1994. godine u osam bosanskohercegovačkih opština – Mostaru, Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Čapljini, Ljubuškom, Varešu i Stocu.

Dug Slobodana Praljka

Ovaj process ima i jednu bizarnost. Slobadanu Praljku, koji je osuđen na 20 godina zatvora, najprije je obustavljeno finansiranje odbrane, a potom mu je naloženo da Tribunalu vrati 2 miliona i 800.000 eura, koliko je iz fonda pravne pomoći za osam godina isplaćeno njegovoj odbrani. Tribunal te troškove plaća kad optuženi nema materijalnih mogućnosti da ih sam podmiri, a u istrazi je utvrđeno da Praljak raspolaže sa najmanje 6 miliona i 456 hiljada eura, te mu je naloženo da Tribunalu vrati dug, odjednom ili u ratama po 70.000 mjesečno.

Praljak međutim niti vraća dug niti plaća advokate iz svog džepa, pa su oni prestali da zastupaju njegovu odbranu. Praljku je preostalo da se u žalbenom postupku brani sȃm, pa je, pozivajući se na pravila iz statuta Tribunala, zatražio obustavu postupka dok mu se na "jezik koji razumije", a to je jedino bosansko-srpsko-hrvatski (BHS), ne prevedu svi dokumenti koji su mu potrebni. Samo presuda, napisana na francuskom jeziku, ima 4500 stranica, a transkripti zasjedanja obuhvataju preko 20.000 stranica.

Na današnjoj raspravi o stanju u postupku ipak učestvuju Praljkove braniteljice, Nika Pinter i Nataša Faveau-Ivanović. Sekretarijat tribunal je u skladu sa pravilnikom odredio da "u interesu pravde" one nastave svoj posao u sudnici, ali će troškovi za njih biti dodati Praljkovom dugu od 2,8 miliona eura.

Sudeći po dosadašnjem ritmu ovog suđenja, žalbeni postupak će još potrajati. Odbrane optuženih mogle su podnijeti žalbe tek pošto se presuda prevede na engleski jezik. Za to je bilo potrebno više od godinu dana, i prevod je tek od juna na raspolaganju. Zbog nekih proceduralnih razloga, rok od 60 dana za podnošenje žalbe je produžen, pa one još nisu uložene. Posljednji rok je u novembru. A koliko će tek biti potrebno da ih Žalbeno vijeće razmotri! Zato na današnjoj statusnoj konferenciji koja počinje u 15:30 ne treba očekivati ni približan datum kad će postupak biti završen i izrečena definitivna presuda.