Najlakše je prevariti potrošača u BiH

Petnaestogodišnja Nina Arapović prije tri godine na velikom školskom odmoru naručila je pizzu u jednom mostarskom fast foodu (restoran brze hrane, op.ur.). Ovaj obrok zamalo je završio kobno. Uz povraćanje i groznicu, na njenom tijelu pojavile su se crvene i bijele fleke. Ukućani su je odveli u hitnu pomoć gdje joj je dijagnosticirano teško trovanje hranom. "Mi se nismo nikome žalili tog dana, jer nismo ni znali kome da se žalimo. Kasnije smo otišli i slučaj prijavili inspekciji!" - kaže Ninina majka. Članovi njene porodice vlasniku fast fooda su rekli šta se desilo. On se izvinio i ponudio besplatan obrok, što je Nina odbila i od tada nikad više nije jela u tom objektu. Međutim, nijedan inspektor nije ispitao šta se desilo.

Sirovine koje bh. potrošači konzumiraju u salamama, kobasicama i drugim mesnim prerađevinama, u alarmantno velikom broju slučajeva nisu zadovoljavajućeg kvaliteta, tvrde u udruženjima za zaštitu potrošača.

Povučeni s tržišta kineski lonci i meso iz Njemačke

U Agenciji za sigurnost hrane BiH kažu da provjeru kvaliteta mesa na bh. tržištu obavljaju, putem službenih kontrola, nadležni inspekcijski organi u skladu sa svojim ovlaštenjima. Sejad Mačkić direktor Agencije za sigurnost hrane BiH, čije je sjedište u Mostaru, kaže da su svi oni koji uvoze pošiljke koje ulaze u BiH dužni predočiti dokumente graničnim veterinarskim inspektorima.

"U toku prošle godine smo na preporuku međunarodnih nadležnih institucija povukli neke opasne proizvode sa našeg tržišta, kao što su kineski lonci za kuhanje, kod kojih je došlo do koroziranja, zatim meso iz Njemačke, kao i piletinu iz Italije koja ima prisustvo salmonele. I sve to je uništeno", navodi Mačkić. On kaže da je zaključak da građani BiH jedu bezbjednu hranu donesen na osnovu ispitivanja hrane na oko 150.000 uzoraka, koje je provedeno prošle godine i koje je pokazalo da je od tog broja oko pet odsto uzoraka higijenski neispravno.

Potrebni bolji zakoni

Zakon o zaštiti potrošača u BiH koji je usvojen sredinom 2002. godine predvidio je osnivanje Vijeća za zaštitu potrošača. „Vlasti su vijeće imenovale tek novembra 2004. godine, a ono je do danas malo postiglo“, kaže Mesud Lakota predsjednik Udruženja potrošača Bosne i Hercegovine. „Situacija je totalno nesređena jer domaće vlasti nisu izradile ni pravilnike, ni podzakonske akte za svaki segment zaštite potrošača ponaosob, od računa, garancije, reklamacije, pa nadalje. S druge strane, trebalo bi uspostaviti i komisiju za kvalitet koja bi bila kao neko regulatorno tijelo i davala preporuke da li nešto može na tržište ili ne“, kaže Lakota. „Građanima BiH svakodnevno putem telefona svoje usluge nude razne osiguravajuće kuće, firme koje prodaju sve i svašta, od jastuka do sprava za vježbanje, a odnedavno i banke, a da za to nisu dobili saglasnost vlasnika telefona“, ističe Lakota.

Ombudsmen informiše potrošače

Ombudsmen za zaštitu prava potrošača BiH Dragan Doko naglašava da je za podizanje zaštite potrošača na viši nivo od ključnog značaja informiranost i educiranost potrošača, ali i kažnjavanje onih koji ta prava krše kako se slične stvari ne bi neprestano ponavljale. „Ako sve ostane samo na kratkim primjedbama potrošača nezadovoljnih pruženom uslugom, onda od toga nema ništa. U slučaju kršenja prava potrošača, izuzetno je važno obratiti se nekom od nevladinih udruženja ili institutu Ombudsmena“, upozorava Doko.

Govoreći o bankarskim uslugama, na koje su u proteklom periodu građani imali najviše pritužbi, Doko kaže kako se institucija Ombudsmena za zaštitu potrošača trenutno fokusira na pitanje žiranata. "Kada dođete u banku zatražiti kredit, onda dođete do spoznaje da su svi kreditni plasmani uslovljeni žirantima i to je ono što je problem, jer nema mogućnosti da se odabere neka druga kreditna linija. Smatramo da glavni dužnik treba biti korisnik kredita, a institut žiranta treba koristiti kao izuzetak, a ne kao pravilo. Odnosno, samo u rijetkim slučajevima kada onaj koji diže kredit želi ponuditi žiranta", ističe Doko. „Aktuelna zbivanja na globalnom planu dodatno su zaoštrila i opteretila problematiku u ovoj oblasti, te je zbog toga potrebno kvalitetnije uključivanje samih potrošača i jačanje njihove uloge kroz rad udruženja, kao i primjena godišnjeg plana zaštite potrošača u BiH“, ističe ombudsmen za zaštitu prava potrošača.

Na sljedećoj stranici: informacije gdje se možete žaliti

Prevare su veoma česte

Fadila Hadžić, jedna od osnivačica Kluba potrošača Mostar, kaže da je u gradu na Neretvi mnogo primjera nepoštivanja prava potrošača. „Uzmite u obzir da su u pojedinim trgovačkim centrima građanima na ponudi proizvodi kojima je istekao rok trajanja. Nude se lažne robne marke, proizvodi u manjim pakovanjima u jednom trgovačkom centru imaju istu cijenu kao velika pakovanja u drugom objektu i sl. Građani ispaštaju i u zavisnosti od toga da li žive na jednoj ili drugoj strani Mostara, jer su npr. cijene električne energije u zapadnom dijelu Mostara više od cijena u istočnom dijelu grada. Takva situacija je i s plaćanjem komunalnih usluga, cijenama vode, telefonskog računa...“, ističe Hadžić.

Udruženja potrošača kao problem ističu i reklamne sadržaje koji se obično emituju na televizijama, jer za reklamirani proizvod iznose niz neistina koji zbunjuju potrošače.

„Gledam da kupim ono što je jeftinije“

Oko 90 odsto građana BiH prilikom kupovine osnovnih životnih namirnica za neki proizvod opredjeljuju se isključivo prema cijeni pa uvijek uzimaju najjeftiniji, bez obzira na kvalitet. „Ja sam penzioner i samo gledam da kupim ono što je jeftinije, jer takva je situacija“, kaže jedan stariji Mostarac. Njegova sugrađanka takođe ne gleda da li je proizvod domaći ili uvozni kao ni sastav proizvoda, nego kupuje ono što ima nižu cijenu. „Nažalost, plate su male, društvo je u velikim ekonomskih problemima, a posebno radna klasa. Oni koji još rade su 'sretni', jer sve je više nezaposlenih. Dakle, cijena je ta koja određuje da li ću kupiti proizvod ili ne.“

Kako bi se ostvarila odrednica Strategije prema kojoj je „potrošač fizička osoba prepoznata i definisana ključnim i odgovornim ekonomskim faktorom na svakom nacionalnom tržištu“, u julu 2004. godine Evropska unija je redefinisala osam univerzalnih prava potrošača u 10 praktičnijih i tržišno provodljivijih osnovnih načela politike zaštite potrošača, koja se odnose na sljedeće:

1. Kupujte što želite i gdje želite

2. Ako proizvod nije ispravan, vratite ga

3. Postoje visoki sigurnosni standardi za prehrambene artikle i ostale proizvode

4. Potrošač mora znati šta jede

5. Ugovori moraju biti nediskriminirajući i transparentni za potrošača

6. Ponekad potrošač može promijeniti svoje mišljenje

7. Stvoriti uslove kako bi potrošač mogao usporediti cijene i ostvariti pravo na izbor

8. Potrošač ne smije biti prevaren i zavaran

9. Potrošač mora biti zaštićen i u vrijeme dok je na godišnjem odmoru ili putovanjima (u zemlji i inostranstvu)

10. Djelotvorna naknada štete u prekograničnim sporovima (kršenja prava potrošača)

Visoki stepen zaštite potrošača te educiranost o osnovnim potrošačkim pravima i obavezama predstavlja jedan od prioritetnih ciljeva svakog civilnog društva. U tom pravcu vodi nas i kampanja koju je provela Evropska komisija sa sloganom "Upoznaj svoja prava, koristi svoja prava". Ova poruka ima veliki značaj za svakog potrošača jer samo na taj način možemo biti uistinu zadovoljni potrošači.

Potrošači mogu direktno kontaktirati na telefon Instituciju ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH ukoliko imaju neke kritike ili sugestije na 036 311 210, kao i putem e-maila [email protected]. Institucija ima sjedište u Mostaru, Kralja Petra Krešimira IV 8/A.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednica: Marina Martinović