Nakon fakulteta - nezaposlenost ili kafić

Emina Selimović je samo jedna od brojnih mladih osoba u Mostaru koje ne mogu naći posao. Emina je inače diplomirani pravnik i ističe da je gorući problem – nezaposlenost.

Emina je više puta pokušavala pronaći posao, ali bezuspješno. „Svaki konkurs koji izađe u novinama je naštiman“ – smatra Emina. „Samo što se ne traži boja očiju“, nastavlja ogorčeno.

Na pitanje gdje mladi ljudi u Mostaru mogu pronaći posao, ona kaže:“ Danas je najpopularnije zanimanje biti konobar. Kada se okrenete na sve strane su ugostiteljski objekti. Živjeti u Mostaru je jako skupo. Novaca se nema, a niko nigdje ne radi“.

Rješenje - rad na crno

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da, nažalost, veliki broj mladih u privatnim firmama radi na „crno“. Često iz potrebe da obezbjede minimum za život, mladi su prinuđeni raditi bilo šta, pa makar radili i neprijavljeni.

„Omladina ima bar nekakvu mogućnost da se zaposli po kafićima i tako bar nešto zaradi, dok ovi stariji koji se ne mogu zaposliti u preduzećima… njihova situacija je baš teška“, govori mladić kojeg smo anketirali na ulici.

U Mostaru djeluje i Agencija za zapošljavanje mladih koja pokušava pomoći mladima u pronalaženju posla. Teo Balić, direktor agencije govori kako je mladima Mostara ponuđeno da se zaposle na crnogorskom primorju, ali je projekat propao zbog slabe zainteresovanosti.

„ Samo 18 (nekvalificiranih) ljudi je bilo prijavljeno u čitavoj priči zvanoj zapošljavanje na crnogorskom primorju“, kaže Balić i dodaje da je ta činjenica nevjerovatna jer HN kanton broji oko 29 hiljada nezaposlenih osoba a od toga grad Mostar njih 15 hiljada.

Perspektiva na crnogorskom primorju?

„Ne bih. To je za mene druga država i ne može se zaraditi mnogo od takvog posla“, smatra jedan mostarac, dok njegova kolegica ima suprotno mišljenje i kaže da je to super prilika za mlade.

Među mladima vlada mišljenje da se većina poslova i dalje dobija preko poznanstava i veza. Na takav način, misle mladi zapošljava se većina. Objava službenih konkursa, samo je puka formalnost, razočarano kažu.

"Šuti i radi!"

„Svaka pobuna znači otkaz. Ko štiti radnika? Niko! Makar da imamo one normalne ubvjete. Ne mora to biti Bog zna kakva plaća. Ali bar da nam se pruži prilika da radimo“, poručuju mladi.

Dok vlast ne povede više računa o problemima u kojima se guši ova zemlja, kao što je nezaposlenost procent mladih koji odlaze ili žele otići iz Bosne i Hercegovine se povećava.