Nalazi li se Egipat pred novom revolucijom?
13. juli 2018
Egipat će postati ekonomski stabilniji – makar i na račun političkih sloboda, za koje su se građani borili tokom revolucije 2011. godine. To je ono što je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi nedavno obećao svojim sunarodnjacima. Al-Sisi, koji je predvodio vojni udar protiv tadašnjeg islamističkog šefa države Mohammeda Mursija 2013. godine, vjeruje da će time moći povećati svoju popularnost.
Ali, Egipćani sve teže shvaćaju kurs svog šefa države. "Iako smo stvarno stabilniji od Iraka i Sirije, šta onda?", pita se 68-godišnja Um Heba. Ona se sa nekoliko zahrđalih kola za šporet uputila ka omiljenoj buvljoj pijaci u središtu Kaira. "Želi li al-Sisi da to budu okolnosti pod kojima ćemo gladovati?"
Iako Heba dobiva mjesečnu subvenciju od 400 egipatskih funti (oko 20 eura) kroz program potpore države Takaful wa Karama (Solidarnost i dostojanstvo), taj novac joj nije dovoljan.
"Al-Sisi bi trebao voditi brigu o nama siromašnim stanovnicima, a ne o ljudima u Marini", kaže ona. Marina je turističko mjesto na Mediteranskoj obali i omiljena je destinacija za odmor bogatih Egipćana.
Je su li veliki projekti korisni i za siromašne?
Prošle sedmice al-Sisi je tvrdio da se Egipat nalazi u daleko boljem političkom i sigurnosnom položaju nego prije pet godina, kada su ga razbješnjele mase dovele na vlast. Međutim, nedavno povećanje cijena odmah je uzrokovalo ljutite reakcija ljudi koji su na društvenim mrežama djelimično pozvali i na ostavku predsjednika.
Al-Sisijevu poruku teško je uskladiti s kritičkim pitanjima nakon nje, da li veliki nacionalni privredni projekti vlade imaju pozitivne efekte za siromašnije. U najnovije infrastrukturne planove ubrajaju se izgradnja novog Sueskog kanala, izgradnja novog administrativnog središta istočno od Kaira i izgradnja najveće termoelektrane na ugalj u svijetu.
Omar Hany je 21-godišnjak, od čijeg rada ovisi cijela njegova porodica. Šest dana u sedmici ovaj mladić prodaje proizvode poput produžnih kablova i brijača na tržnici Ataze. On svaki dan mora prodati robu u vrijednosti od oko 1.000 egipatskih funti, kako bi ostvario dobit. On tokom većine dana jedva uspijeva pokriti svoje troškove.
"Iskreno, umoran sam od ove zemlje", kaže on za Deutsche Welle. "Bolje je bilo tokom vladavine predsjednika Mubaraka prije 2011. nego što je sada pod al-Sisijem. Svakodnevno se povećavajući cijene roba i sve je teže sastaviti kraj sa krajem".
Vladi bliski mediji pozivali su Egipćane da strpljivo čekaju dok se ne dođe do profita zbog ekonomskih mjera štednje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji su uslov za kreditni aranžman u iznosu od oko deset milijardi eura.
MMF je pozitivno ocijenio ekonomsku situaciju u Egiptu i ustanovio da je ekstremno siromaštvo gotovo iskorijenjeno. Ipak, gotovo trećina brzorastućeg stanovništva i dalje živi ispod granice siromaštva. Monetarni fond je vladi savjetovao i da pruži potporu porodicama s niskim prihodima - to je presudno za privrednu stabilnost Egipta.
MMF je pak odbio zahtjev DW-a da komentira potrebne mjere štednje.
Mnogi Egipćani bore se da prežive
Analitičari sumnjaju da su brze ekonomske reforme, bazirane na štednji najbolje rješenje za egipatsku privredu.
"Kao u novembru 2016., kada je naša valuta devalvirala i kada se za 18 egipatskih funti mogao kupiti jedan američki dolar, učinak je bio ozbiljniji nego što se to očekivalo", pojašnjava Salma Hussein, ekonomistica Egipatske inicijative za lična prava.
Kao tržište u usponu, Egipat je bio omiljena destinacija za inozemne ulagače i sa rezervama od preko 44 milijarde dolara. To je povećanje od oko 10 milijardi dolara u odnosu na razdoblje prije revolucije 2011. Međutim, strukturalni ekonomski problemi su se nastavili.
"Javni dug raste, tako da sada imamo veći jaz koji se mora premostiti. Zajedno s društvenim nemirima uzrokovanog revoltom zbog visokih cijena, Egipat iznenada ne izgleda više tako atraktivan investitorima", kaže Hussein.
Salma Hussein savjetuje egipatskoj vladi da socijalna izdavanja, poput zdravstva i obrazovanja, postavi pred sebe kao najviši prioritet.
"Mnogi pokazatelji utemeljeni na društveno-ekonomskim nejednakostima, koji su izazvali revoluciju 2011., čak su se i pogoršali, upozorava ona
Razočarenje zbog neuspjele revolucuje
Taha Abdel Rahman, koji prodaje jela pripravljena od fava graha i falafel u predgrađu Kaira, također je pesimističan. "Kako možete u isto vrijeme povećati cijenu goriva, električne energije i vode? Imam osjećaj da bi se nešto mora dogoditi. Najmanje što treba uraditi je da plate budu primjerene situaciji, jer će u suprotnom ljudi postati još više ljutiti".
Ovaj 64-godišnjak je uposlenim u njegovoj maloj radnji morao povećati platu, jer su se cijene karata za podzemnu željeznicu u posljednje tri godine utrostručile.
"Više sam tužan nego ljut kada ovih dana plaćam račune, jer više nema ravnoteže u cijenama. Institucije bi zaista trebale učiniti više po pitanju kontrole određivanja cijena na tržištu", dodaje on.
"Bio sam pun nade kad je pokrenuta revolucija, ali imam osjećaj da ona nije uspjela. Od tada je razočaravajuće."