'Napad u Briselu je upozorenje i Njemačkoj'

Gospodine Štajnberg, vjerujete li da postoji veza između hapšenja Salaha Abdeslama i terorističkih napada u Briselu?

Može biti da je hapšenje ubrzalo izvršenje ovih napada. Ali, za pripremu ovakvih napada potrebno je mnogo više vremena. Bombe se moraju napraviti, ciljevi osmatrati i pripremiti atentatori. Zbog toga polazim od toga da su ovi napadi planirani mnogo prije hapšenja.

Da li se u Briselu moralo računati s napadima, a posebno nakon hapšenja?

Službe u Briselu su u potpunosti prepoznale opasnost. U svakom slučaju je postojala teza kako Salah Abdeslam planira nove napade. I to su sve znale belgijske službe i zbog toga je trebalo da shvate da se nešto može dogoditi. Problem je samo u tome što u Briselu postoje toliko ciljeva, koji mogu biti meta napada, da mjere zaštite nisu uvijek dovoljne.

Nakon napada u Parizu, istraga je i u Belgiji vođena punim intenzitetom. Da li to znači da je teroristička mreža mnogo veća nego što se pretpostavljalo?

Mreža je veća nego što je to izgledalo u novembru, kada su se dogodili napadi u Parizu. Bilo je poznato da je oko pariške ćelije bilo nekoliko osoba, koje su logistički podržavale atentatore. A kako sada izgleda, imamo posla sa mnogo više osoba. Ono što posebno zadaje brige jeste to da mi ne znamo koliko ima ljudi spremnih da počine ovakve i slične napade. A prije svega je problem to što je među njima najmanje jedna osoba koja zna kako se pravi bomba. I to je najvjerovatnije neko ko je obučavan u Siriji.

Znači Vi smatrate da će u budućnosti biti još sličnih napada.

Ja sam čvrsto ubijeđen da opasnost postoji. Moj prvi utisak nakon napada je bio da je to mnogo manje nego što se desilo u Parizu, ali kako je broj žrtava rastao, više nisam mogao da se držim ove teze. Ovo je bio jedan veoma dobro planiran i organizovan napad. I sve dok ljudi koji imaju iskustva sa izradom bombi i koji su učestvovali u oružanim sukobima slobodno šetaju, dotle je opasnost ogromna i to ne samo u Briselu.

Da li su belgijske sigurnosne službe dovoljno opremljene da se nose sa ovako velikom terorističkom mrežom?

Ne, očigledno ne. Ali, bez obzira na to, problematično je Belgiji predbacivati optužbe. Jer, broj belgijskih džihadista, koji su otišli u Siriju kako bi se tamo obučili, i koji su se ponovo vratili je veoma veliki, u svakom smislu a posebno u odnosu na broj stanovnika. I to je problem koji nema samo Belgija već i mnoge druge manje zemlje EU, koje imaju slabe bezbjednosne službe. Biće neophodno da pojedine zemlje u narednim godinama svoje bezbjednsone službe učine mnogo efikasnijim nego do sada. A to važi za Belgiju, Dansku i Austriju. No, ako pogledate koliko problema imaju Francuzi, bez obzira na njihove iskusne i veoma profesionalne bezbjednosne snage, onda slabosti belgijskih službi vidite u jednom potpuno drugom svjetlu.

Koje mjere bi morale da budu uvedene kako bi se garantovala tješnja saradnja i razmjena podataka evropskih bezbjednosnih službi?

Od kako su se dogodili napadi u Parizu 13. novembra, jasno nam je da ova razmjena ne funkcioniše besprijekorno. Uz to je razmjena podataka i saradnja bezbjednosnih službi enormno intezivirana od 2001. Belgija je recimo u mnogo slabijem položaju nego Francuska. I to što nema kontrole na granicama između dvije zemlje ima neposredan uticaj na bezbejdnosnu situaciju u susjednim zemljama. Njemačka je takođe u slabijem položaju nego Francuska. To je znak upozorenja i Njemačkoj i drugim evropskim zemljama da bi trebalo pravovremeno da reaguju.

To znači da i drugim evropskim gradovima prijeti latentna opasnost od terora.

Sigurno ne u ovom obimu kao što se to dogodilo u Briselu. Službe bezbjednsoti su slabe, politika dezorijentisana a džihadistička scena ogromna: ovakvu kombinaciju nećete naći nigdje drugdje. Ali, rastućeg džihadističkog miljea ima i na drugim mjestima i to će narednih godina da izazove mnogo problema, i to ne samo u Belgiji.

No, koliko god bezbjednosne službe sarađivale, ovakve tzv. slabe tačke nikada se ne mogu u potpunosti zaštititi i obezbijediti.

Naravno da se ne mogu zaštiti sve slabe tačke u jednom velikom zapadnom modernom gradu. Na aerodromima bi prtljag mogao da se kontroliše već na ulazu, ali to nije garant sigurnosti. Jer, svi koji su bili na Bliskom istoku znaju kako to ide. Najveća umjetnost je sada pravovremeno otkriti potencijalne počinioce i ako je moguće efektivno ih pratiti bez obzira na sva pravna ograničenja. Na tom polju su evropske službe bezbjednosti posljednjih godina zakazale. Hiljade Evropljana je putovalo u Siriju, gdje su obučavani a dio njih se neopažen vraćao nazad u Evropu. Bez efikasnijih tajnih službi, koje bi mogle da pomognu u brzom otkrivanju mogućih počinoca, ovaj problem će se teško riješiti.

Guido Steinberg je ekspert za terorizam i Bliski istok Fondacije za nauku i politiku u Berlinu. Od 2002. do 2005. bio je referent za međunarodni terorizam u uredu kancelara.