Narkomanija, jedan od najvećih problema današnjice

„Imala sam 21. godinu kada sam na jednom partiju u Beogradu prvi put uzela ecstasy. Od dilera sam dobila na poklon trinaest tableta. Nije mi rečeno kako se uzimaju, pa sam ih sve popila tokom jedne noći i, naravno, završila u bolnici. Doktori nisu mogli vjerovati kako mi je srce uopće izdržalo sve to. Nisam izvukla nikakvu pouku iz tog događaja, a partiji i droga postali su središte mog života. Bila sam ovisna o tehcno muzici koliko i o tabletama koje sam počela redovno uzimati“, kaže K.I. za Deutsche Welle.

„Čovjeka koji će kasnije postati moj suprug upoznala sam u sarajevskom Domu mladih 2000. godine. U početku je radio s ecstasyem, travom i kokainom, a poslije je počeo uzimati i heroin. Neko vrijeme smo živjeli i u njegovom rodnom gradu Novom Pazaru, gdje se počeo skidati s heroina, ali tamo nema ustanova koje pomažu ovisnicima. Od privatnika je po cijeni od 10 eura uzimao bočice metadona (zamjenska terapija za osobe ovisne o heroinu). A onda je i mene đavo nagovorio da probam heroin...“, kaže K.I.

„S uzimanjem heroina prividno su nestali svi problemi koje sam kao Srpkinja imala u toj sredini. Odjednom mi svekrva više nije smetala, nisam osjećala teret patrijarhalnih porodičnih odnosa, a nestalo je i psihičkog pritiska kojem sam bila izložena kao rođaka poznatog srpskog političara Vuka Draškovića. Dok sam uzimala heroin, ni peglanje veša mi nije bilo teško, ali sve je to bio samo privid. Heroin sam uzimala na nos, nisam se nikad bola. Moj muž je pušio na foliju i zato je dobio neku fleku na plućima“, priča K.I.

Velika cijena konzumiranja droga

„To je samo jedna strana priče o drogama. Uskoro su počeli problemi sa suprugom, drugim članovima porodice, svađe... Počeo je da me tuče, da mi smanjuje i uskraćuje doze. Sebi je davao više i na vidjelo je izašla sva ona sebičnost svojstvena ovisnicima koji su za drogu spremni sve učiniti. Situacija je bila nepodnošljiva i naš brak se uskoro raspao“, kaže naša sagovornica. Tvrdi da je skidanje s heroina veoma težak proces i da vjerovatno ne bi uspjela bez pomoći Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, gdje je prvi put došla 2010. godine.

„Svi su se ovdje trudili da mi pomognu na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Više ne uzimam heroin, zaposlena sam, plata nije velika, ali je dovoljna da mogu brinuti o sebi i svom djetetu“, kaže K.I. Ona je sada u programu liječenja metadonskom terapijom. Redovno dolazi u Savjetovalište za bolesti ovisnosti pri kantonalnom Zavodu. Voditeljica Savjetovališta je primarius dr. Senija Selman, specijalista neuropsihijatrije. „K.I. uzima terapiju pod nadzorom i pod redovnom je ljekarskom kontrolom“, kaže dr. Senija Selman.

Dr. Selman kaže da u Savjetovalište dolazi sve veći broj mladih ljudi među kojima su i učenici osnovnih škola. „Pitanje koje najčešće postavljaju zaplašeni roditelji glasi: Kako i na koji način blagovremeno prepoznati narkomana u porodici i društvenoj zajednici? Nekad je to nemoguće, a nekad relativno lako pod uslovom da se posjeduju elementarna znanja o drogama i kliničkim ispoljavanjima pojedinih ovisnosti. Nažalost, roditelji u velikom broju slučajeva ne poznaju dovoljno ni svoju djecu, a još manje pojedinosti o narkomaniji“, kaže dr. Senija Selman.

Kako prepoznati narkomana u porodici i društvu

„Prve promjene ispoljavaju se u sferi ponašanja i raspoloženja. To ponašanje se manifestira kao promjena u raspoloženju, sa upadljivo depresivnim fazama, a osjećaj krivice rađa grižu savjesti i strah od kazne. U tom raspoloženju adolescent je u stanju da satima leži, zagledan u jednu tačku, isključen iz svih zbivanja, a jednom dnevno izlazi iz kuće na neodređeno vrijeme i uglavnom ne želi da govori o svojim izlascima. Kući se najčešće vraća veoma kasno. To je vezano za prve kontakte sa drogama, ali sa razvojem bolesti ovisnosti o psihoaktivnim supstancama (drogama), promjene u ponašanju bivaju sve uočljivije“, ističe dr. Selman.

Ona kaže da ubrzo postaju vidljivi i prvi znaci fizičkog propadanja ovisnika usljed gubitka apetita i toksičnih efekata droge. „Pad tjelesne težine, bljedilo lica, upali obrazi, promjene na koži lica, mutan pogled, tamni podočnjaci, pad fizičke kondicije... Komunikacija sa roditeljima postaje sve rjeđa i površnija. Pokazuje sklonost izolaciji, zatvara se u sobu, liježe u rane jutarnje sate i spava sve do podneva. Dobija tokom dana brojne tel. pozive, razgovori traju dugo, ako mu se na to ukaže oni burno reagiraju. Upadljivo je i zapostavljanje starih drugova i početak druženja sa novim osobama, jer za narkomana je dobar drug ili prijatelj onaj koji ima drogu i daje je“, kaže dr. Selman.

Šefica Savjetovališta ističe da se prvi znaci ovisnosti mogu prepoznati i po čestim sukobima adolescenata sa roditeljima, posebno agresivnim ponašanjem prema majci, kao „manje opasnom roditelju“. „Zaključak, ovisnik je ozbiljan bolesnik, jer je narkomanija u suštini problem ličnosti, a put liječenja ovisnika do njegovog definitivnog izlječenja je dugotrajan i težak. Svaka dobronamjerna pružena ruka vodi do početka liječenja, koje mora započeti kod dobronamjernog i educiranog terapeuta u specijaliziranoj ustanovi kao što je i naš kantonalni Zavod za bolesti ovisnosti“, kaže dr. Senija Selman.

Borba protiv zloupotrebe droga

Međunarodni dan protiv zloupotrebe droga i nedozvoljenog korištenja opojnih tvari (26.6.) obilježava se širom svijeta. I u BiH su organizirane brojne akcije koje imaju za cilj da ukažu na štetnost zloupotrebe droga. Prema podacima nevladinih organizacija u ovoj zemlji postoji više od 7.000 injekcionih korisnika droga. Tačan broj onih koji zloupotrebljavaju droge znatno je veći i nemoguće ga je utvrditi.

BiH je na raskrsnici puteva koji spajaju zemlje Bliskog istoka sa zemljama Zapadne Evrope, pa joj taj položaj, kako za Deutsche Welle kaže portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Irfan Nefić, daje veoma važnu ulogu u saobraćaju ljudi i roba, kako legalnom, tako i ilegalnom. „Pojedinci i grupe koji vrše neovlašteni promet opojnim drogama godinama cjelokupan prostor Balkana koriste za prebacivanje opojnih droga sa istoka na zapad. Najčešće su to heroin i produkti kanabisa, odnosno, sa zapada na istok – kokain i amfetamini. Dio tih droga ostaje i na području BiH gdje se prodaje pojedincima ili grupama, odnosno konzumentima“, kaže Nefić.

„Pri sektoru Kriminalističke policije MUP-a Kantona Sarajevo oformljeno je Odjeljenje za borbu protiv zloupotrebe droga koje uspješno radi svoj posao. Od januara do juna 2015. godine, nadležnom tužiteljstvu proslijeđen je 51 izvještaj o zloupotrebi droga, a prijavljeno je 66 osoba koje se dovode u vezu sa neovlaštenom proizvodnjom, prometom i posjedovanjem droga. Slobode je lišen veći broj lica, a za 24 je određen pritvor. Tokom ovog perioda, naši službenici su zaplijenili viüe od 17 kg mariuhane, 10 kg heroina, više od 1.500 grama amfetamina i veću količinu ecstasya. Uzimajući sve to u obzir, možemo reći da je sigurnosna situacija na području Kantona Sarajevo s aspekta zloupotrebe droga na zadovoljavajućem nivou, odnosno da problem držimo pod kontrolom“, kaže Nefić.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1987. godine proglasila je 26. juni „Međunarodnim danom borbe protiv zloupotrebe droga i nedozvoljenog korištenja opojnih tvari“. Namjera je bila upozoriti javnost na rastući problem zloupotrebe droga, da bi se nadležne službe aktivnije uključile o borbu protiv ove pojave, kako na globalnom tako i nacionalnom nivou.