1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Nasilje je postalo dio mog života“

Maram Shahatit
5. april 2020

Žene su žrtve porodičnog nasilja i u arapskim zemljama. Korona-kriza je pojačala ovaj fenomen. DW je razgovarao sa ženama, kojima je nasilje muževa postalo svakodnevica.

https://p.dw.com/p/3aMbc
Spanien Protest vor dem Justizministerium in Madrid
Foto: Reuters/S. Perez

Fizičko nasilje je postalo dio mog života", priča za DW Vadija Mahmud (pravi identitet poznat redakciji) koja od straha ne želi da otkrije ni zemlju u kojoj živi. „To je za mene kao jelo, piće i vazduh koji dišem. Ja ne znam za drugo."

Ova 50-godišnjakinja udala se prije više od 30 godina za jednog svog mladog rođaka. Od prvog dana trpi nasilje i nikada nije uspjela da ode od nasilnika. „Svaki put kada bi me udario, zaštitu sam tražila od svojih roditelja. Ali, ne bih dugo izdržala i, da spriječim skandal, uvijek bih mu se vraćala."

Briga za djecu

No, Vadija nije jedina u svojoj porodici sa dugom mučeničkom pričom. „Imam osam kćeri i sina. Ni oni ne poznaju ništa drugo do nasilja." Još veći strah joj izaziva briga za djecu. Čim bi otišla od kuće muž je tukao i mučio njihovu djecu. „Djeca bi plakala na telefonu i zvala me. Tako da bih se uvijek vraćala", priča Vadija za DW. „A kada bih se vratila našla bih djecu sa podlivima po čitavom tijelu. Posvuda su imali modrice: po licu,  rukama, nogama, po leđima! Kako jedna majka može uopšte da izdrži tako nešto? Radije ću da trpim udarce, nego da mojoj djeci fali dlaka s glave!"

Vadija bi barem na kratko doživljavala olakšanje: njen suprug bi zbog posla bivao nedjeljama odsutan. „Tada bismo odahnuli i živjeli normalno, pa makar i na kratko. Kad bi moj muž bio na putu to je za moju djecu i mene bilo slavlje."

Ali, nametnuti karantin i zabrana kretanja zbog pandemije korona-virusa doveli su do toga da Vadijin suprug sada sjedi kod kuće. Za nju je to noćna mora. „Nervozan je. To što nema dovoljno cigareta i kafe ga dovodi do ludila. Tokom karantina smo samo naš sin i ja s njim."

„Ne mogu to više da izdržim"

Kao i Vadija, isto tako i Um Ali (ime takođe poznato redakciji) se već dugo nalazi u užasnoj situaciji. Ona je neavno pobjegla iz jedne arapske zemlje u Tursku, gdje sada živi. Njen suprug svakdonevno tuče nju i njenu djecu, kazala je u razgovoru za DW. „Jednom mi je čak prijetio da će me spaliti, jer nisam htjela da imam seks s njim", kaže Um Ali.

Strahuje da bi i u Turskoj moglo da dođe do zabrane kretanja. To bi značilo da ne može da ide na posao i da bi stalno morala da bude sa svojim mužem. „Mislim da bi me tada još više tukao i vrijeđao. Ne mogu to više da izdržim!"

„Držite spremnu ličnu kartu, zdravstvenu knjižicu..."

Nije drugačija slika ni u Pojasu Gaze. Socijalna radnica Ala Aknes radi u Klinici za urgentnu medicinu u Pojasu Gaze, u kojoj se pomažu i žrtvama porodičnog nasilja. I ona smatra da bi moglo da dođe do porasta nasilja nad ženama i djecom – nasjlabijim članovima društva. „Nasilje može da se ispoljava kako fizički tako i psihički", kaže Aknes.

Život u zajednici sa mnogo članova porodice, što je uobičajeno na Bliskom istoku, u jednom zatvorenom prostoru na duže vrijeme, ogromno je opterećenje, smatra libanska socijalna radnica Ranija Sulejman. „Tu onda dolazi do povećanog nasilja nad ženama i djecom."

Ankara: demonstracije
Demonstracije protiv porodičnog nasilja u AnkariFoto: picture-alliance/NurPhoto/A. Gocher

Njena libanska koleginica Ala Aknes savjetuje ženama da drže spremnim svoja zvanična dokumenta, ličnu kartu i zdravstvenu knjižicu, i ako postoje, brojeve telefona humanitarnih organizacija kako bi pravovremeno identifikovali osobu od povjerenja, koja bi im u odsudnom momentu pružila pomoć.

Nasilje se upetostručilo

Fizičko nasilje je dio svakodnevice na Bliskom istoku i u tzv. MENA regionu. Arapski list Arabi al Jaded citirao je u martu jednu studiju američkog Univerziteta Prinston u kojoj se navodi da četvrtinu žena u Jemenu, Maroku, Egiptu i Alžiru tuku muževi. Ministarka pravde u Tunisu je tokom ovog vikenda izjavila da se nasilje nad ženama u Tunisu u toku korona-krize upetostručilo. Pri tom se ova brojka odnosi samo na period od 23. do 27. marta. Konkretne brojke ministarka nije saopštila.

Prema jednoj drugoj studiji, u ovom slučaju humanitarne organizacije Hjuman rajts voč (HRW) oko polovina MENA- država ima zakone protiv porodičnog nasilja, ali bez dovoljno efekta, navodi HRW.

Dok čekaju...

A dok čekaju da se ukine zabrana kretanja i počnu da sprovode zakoni, Vadija, Um i druge žene-žrtve u arapskom svijetu – nažalost će i dalje trpiti fizička i psihička iživljavanja svojih muževa.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android