Nigerijanci u Moskvi: Raspršeni san o nogometnoj karijeri

Oba brata koja dolaze iz Nigerije, nisu željela otkriti svoje ime. Zbog stida. Jer oba mladića, na početku svojih 20-tih, upali su u zamku prevaranata. U nigerijskoj metropoli Lagos su im njihovi sunarodnjaci obećali da će u Rusiji kao profesionalni nogometaši zaraditi mnogo novca. A ukoliko to ne uspiju, onda će, tako im je bilo obećano, u svakom slučaju naći drugi posao zahvaljujući kojem će također dobro zaraditi. Karijera sportiste - kakav san! Mlađi brat je u Nigeriji igrao za amaterski klub.

U Rusiju su mogli ući zahvaljujući tzv. iskaznici za navijače, koju je ruska vlada izdala u povodu Svjetskog prvenstva u nogometu. Na njoj su pohranjeni osobni podaci. Ona je za strance tokom Svjetskog prvenstva zamjena za inače obaveznu vizu za putovanje u Rusiju. 

Lažna obećanja - stvarno razočarenje

Ipak nakon dolaska u jednu od zračnih luka u Moskvi raspršio se njihov san. "Na telefonski broj koji smo dobili u Nigeriji nije odgovarao niko", kaže mlađi brat tiho. Skupa su proveli tri dana u hotelu. Onda im je ponestalo novca. Zamolili su za pomoć nigerijsku ambasadu, odakle su poslani dalje. "Onda smo otišli u jednu džamiju", prisjeća se mlađi brat. Spavati tamo nisu mogli, ali im je imam dao nešto za jelo. Spavali su u moskovskim parkovima. Ubrzo su pokradeni: "Koferi su odjednom nestali." Ponovo su otišli u ambasadu. Tada im je konzularni predstavnik ambasade dao jedan telefonski broj.

Bio je to broj "Alternative", ruske nevladine organizacije čiji su uposlenici volonterski pomagali žrtvama trgovine ljudima i prisilnog rada. "Alternativa" se financira isključivo iz donacija. Udruženje je pružilo pomoć i dvojici braće poslavši ih Muratu Harsijevu i Danieru Tagiewu, vlasnicima hostela Alijanz koji se nalazi na gradskom rubu Moskve, a koji raspolaže sa 20 kreveta. Oni su bili spremni primiti braći iz Nigerije bez novčane nadoknade i to jer kao dobri muslimani žele da se pridržavaju njihove obaveze. 

Bez vize, bez radne dozvole, bez novca

"Ja znam kako se čovjek osjeća kad je stranac, nije dobrodošao, nema novca", kaže Murat Harsijev. On potiče sa sjevera Kavkaza, doživio je ratove u Čečeniji tokom devedesetih godina, bijeg i protjerivanje. U međuvremenu je postao poduzetnik i živi u Moskvi. Skupa sa Danierom Tagievom iz Samarkanda on pruža pomoć pripadnicima iste vjere kojima je ista potrebna. U drugoj polovici jula oba Nigerijanca moraju letjeti natrag jer će iskaznica koju su dobili za praćenje Svjetskog prvenstva izgubiti valjanost. No do tada mogu ostati u hostelu.

Drugi Nigerijanci imaju manje sreće. Njih četvorica sjede u uredu "Alternative" u centru Moskve. I njima su krijumčari iz Lagosa obećali da će kao nogometaši ili radnici moći zaraditi novac u Rusiji. Ni oni nemaju vizu, već samo navijačku iskaznicu, ne govore ruski. Zahvalni su zbog toga jer je ova nevladina organizacija preuzela troškove njihovog noćenja u hostelu. Barem za sada.

Podrška volontera i donatora

"Nažalost ne možemo svima pomoći", kaže Julia Siluyanowa. Ova 32-godišnjakinja je rukovoditeljica ureda "Alternative" u Moskvi. Od početka Svjetskog prvenstva svakodnevno Nigerijanci, koji traže pomoć, dolaze k njoj, a ambasada ne pruža pomoć nikome. Oni samo prosljeđuju broj telefona ove nevladine organizacije. Ona kaže da ambasada ne radi ništa da bi pomogla prevarenim državljanima svoje zemlje. Jedan od prisutnih Nigerijanaca kaže da se stidi zbog diplomatskog predstavništva svoje zemlje: "Takav odnos nisam očekivao."

Julia Siluyanowa vjeruje da se samo jedan djelić pogođenih Nigerijanaca obratio za pomoć ovoj nevladinoj organizaciji i da je riječ o oko 200 osoba. "Brojne osobe nisu odustale od nade da će ipak postati profesionalni nogometaši ili da će dobiti posao." No ovi Afrikanci u Rusiji uopće ne smiju raditi. Ako i zarade novac onda je to u kriminalnom miljeu, kao "dileri drogom". Ono što situaciju otežava je sljedeće: Brojni Nigerijanci imaju samo lažiranu avionsku kartu. Čak i ako žele natrag - bez novca - ne znaju kako da se vrate. 

Nigerijanci, koji su tražili pomoć u "Alternativi", barem imaju važeće pasoše, kaže Julia Siluyanowa, koja skupa sa drugim volonterima pokušava pomoći. Ruske vlasti neće reagirati do 23. jula - toliko dugo traju navijačke iskaznice kojima je regulirano pravo boravka. No nakon toga Nigerijanci moraju zemlju konačno napustiti.