„Nikada ne hapse one koji crtaju mete“

DW: Čovjek koji Vam je putem društvenih mreža prijetio da stiže „dan za naplatu" uhapšen je u Novom Sadu. Da li ste zadovoljni?

Jovana Gligorijević: Zapravo, još uvijek sam pomalo šokirana. Ovo je prvi put, poslije godina i godina prijavljivanja policiji, da bude uhapšen neko ko mi prijeti. Šokirao me je i način na koji sam to saznala – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je to u obraćanju medijima. Dakle, saznala sam gledajući TV. Iz policije mi se još niko nije javio, zapravo, meni lično niko se nije javio.

Svakako, osjećam olakšanje, ali ne mogu da budem zadovoljna dokle god su nekažnjeni oni koji „obične, anonimne" ljude svakodnevno uvjeravaju da smo mi, profesionalni i nezavisni novinari, najveće zlo u ovoj zemlji. U konkretnom slučaju, čovjek koji je sada uhapšen, po onome što sam saznala sama, povjerovao je veoma uticajnom ultradesničaru koji je izmislio moju izjavu, napravio lažni tvit koji izgleda kao moj, u kojem ja, kao, podržavam pedofiliju.

Šta je sa ostale tri prijave koje ste podnijeli zbog prijetnji – dvije osobe su prijetnje potpisale punim imenom i prezimenom, a državni organi nisu reagovali?

Jedna prijava je u Tužilaštvu pogrešno evidentirana, pošto je podnijela moja advokatica, pa je Tužilaštvo evidentiralo nju kao metu kojoj, prema prijetnji, treba pucati snajperom u slijepoočnicu. Druga prijava je serija prijetnji pomenutog ultradesničara Pavla Bihalija, koji je u video-klipovima i tvitovima prijetio da će me „ukinuti", „ugasiti", tvrdio da sam opasna i teško psihički oboljela, da vrbujem djecu za strane službe jer sarađujem sa Akademijom Dojče velea u Srbiji...

Riječ je o čovjeku koji javno govori da se društveni problemi mogu riješiti nasiljem, javno se hvali nekim zakrivljenim nožem koji uvijek nosi sa sobom, o čovjeku koji je otvoreni rasista, pa sa svojim pristalicama upada u romska naselja, oduzima životinje, hvali se vezama sa organizovanim kriminalom, a tvrdi i da ima dobre veze u policiji.

Ta prijava, iako sam je podnijela i elektronskom poštom i fizički, dakle, pozvana sam u Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal da donesem dokaze, prema saznanjima koje imam nigdje nije evidentirana. Ovih dana sam u kontaktu sa Tužilaštvom i pokušavam da saznam gdje je prijava, ali, po onome što sada znam, ta prijava zvanično ne postoji.

Pročitajte još: „Izvođači prljavih radova“ ponovo napadaju novinare

Treća, anonimna prijetnja, zapravo je objavljivanje moje kućne adrese, broja lične karte i JMBG u komentaru na Jutjubu. Kad sam ovo prijavila, Tužilaštvo me uputilo na Guglov korisnički centar, dakle da pišem Guglu, kao vlasniku Jutjuba da ukloni komentar. Pošto mi je tužilac dao taj pravni savjet, po zakonima Srbije, taj slučaj se smatra riješenim.

Ova vlast i njeni medijski eksponenti optužili su novinarku Anu Lalić za laž, jer je za vrijeme vanrednog stanja izvještavala o lošem stanju u Kliničkom centru Vojvodine u Novom Sadu. Bila je pritvorena pa puštena. A sada u tom Kliničkom centru vrše istragu kako bi otkrili medicinsko osoblje koje je pod garancijom anonimnosti progovorilo. Vlast nije ništa naučila iz svojih grešaka?

Treba dodati i da su ljekari iz Kriznog štaba odavno priznali da je tekst Ane Lalić bio tačan, ali i da je objavljen u vrijeme kada je Vlada Srbije u vanrednom stanju donijela Zaključak koji zabranjuje svima u Srbiji, sa izuzetkom predsjednice vlade, da novinarima daje informacije o pandemiji. Taj zaključak je važio dva dana, a onda je, pod pritiskom javnosti ukinut.

Nadali smo se da se vlast opametila, ali sada, kad imamo ovu istragu, vidimo da oni od pritisaka na medije ne odustaju. Svi direktori zdravstvenih ustanova, uključujući i KC Vojvodina, članovi su SNS. U normalnim okolnostima, ono što se događa Ani Lalić i njenim izvorima, bilo bi čudno. U okolnostima u kojima mi radimo već punih osam godina, ovo je očekivano.

Možda je najstrašnije što su profesionalni novinari navikli, mi znamo da će nas nešto snaći i prije nego što sjednemo da pišemo tekst ili spremamo televizijski prilog. Država ponekad uhapsi one koji nam prijete, ali nikad one koji su inspiratori prijetnji, nikada one koji nam crtaju metu na čelu.

Pročitajte još: Sloboda medija u Srbiji: Vapaj iz limba

Znate, tog jutra kad sam dobila ovu posljednju prijetnju smrću, reagovala sam rutinski, poslala prijavu, objavila prijetnju na društvenim mrežama, jer vjerujem da je ovdje javnost jedina zaštita, i nastavila dalje sa radnim danom. Rutinski, kao da sam recimo zalila cvijeće. Tek predveče osvijestila sam da moja reakcija nije normalna, a znam da je tako i mojim kolegama.

Da li se sada osjećate zaštićeno?

Dokle god je Pavle Bihali na slobodi, ja se neću osjećati ni bezbjedno ni zaštićeno. Njegova paramilicija upada na privatne posjede, objavljuje kućne adrese, a ja mu nisam ni glavna ni jedina meta. U Srbiji su 21. juna parlamentarni izbori, on i njegov pokret se kandiduju, pa je moj najveći strah trenutno da će on ući u parlament i steći poslanički imunitet koji će ga štititi od krivičnog gonjenja.

A šta taj čovjek ima protiv mene? Pa, prije godinu dana objavila sam članak u kojem sam istraživala napade na albanske pekare u centralnoj Srbiji i iznijela dokaze o njegovoj povezanosti sa poslanicima vladajuće stranke i drugim desničarskim organizacijama, od kojih jedna ima registrovanu „detektivsku agenciju", pa nose i nekakve značke koje liče na policijske, divljaju po Srbiji, neobaviješteni građani misle da im je u kuću zaista upala policija i nikom i ne prijave šta se desilo. Najčešće su to Romi, Albanci i migranti sa Bliskog istoka.

Prema brojnim izvještajima međunarodnih organizacija, stanje sloboda u Srbiji se pogoršava u kontinuitetu. Vlast takve izvještaje naprosto diskvalifikuje kao netačne. Ima li nade za slobode medija u Srbiji?

Kao novinarka, moram da vjerujem da nade ima i skupljam posljednje atome snage da tu nadu održim. Ipak, stalno imam na umu da imam svega 37 godina i da još nije kasno za promjenu karijere. Nije me sramota da priznam poraz i odem da radim nešto drugo. Iskreno se nadam da se to neće desiti, ali zaista u posljednjih godinu-dvije pravim rezervni plan.

Vaš slučaj nije usamljen, izgleda da je riječ o sistematskom gušenju i zastrašivanju kritičkih glasova?

Važno je reći da ono što se meni događa nije najgore što novinari u Srbiji trpe. Moje kolege nisu samo žrtve političara i anonimnih ljudi sa interneta. Prorežimski tabloidi i televizije sa nacionalnim frekvencijama izlažu nas hajkama, izvrću naše riječi, satanizuju nas...

Meni još niko nije upao u stan, novinarkama KRIK-a Dragani Pećo i Milici Vojnović jeste. Mene još niko nije fizički napao, a u malim gradovima u Srbiji novinarima se to često događa. Zaplašeni od tih lokalnih moćnika iz SNS, oni često i ne prijavljuju da ih je neko ošamario, polomio im opremu, i slično.

*Jovana Gligorijević je pomoćnica glavnog urednika nedjeljnika „Vreme" i urednica portala Vugl.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android