Novogodišnji meni - Kandirani crvi i čokoldani mravi!

Da li ste ikada probali da grickate kuhanu škorpiju, ili da za desert poslužite kuhane skakavce prelivene čokoladom? U Aziji se ovako pripremljeni insekti ”jedu s nogu” da biste zavarali glad, baš onako kako to čine Evropljani ili Amerikanci hamburgerom ili pomfritom iz Mek Donaldsa. Azijska brza hrana polako se širi i evropskim metropolama. Prvu radnju sa širokom ponudom jestivih insekata u Berlinu nedavno je otvorio 35-godišnji muzičar i koreograf Tomas Knaks (Thomas Knacks).

„To nije evropski ukus, ali želio sam da napravim nešto revolucionarno. Ja sam umjetnik, buntovnik, želim privući pažnju, otkriti nove, zanimljive stvari. Namjera mi je bila da izazovem provokacije.“

„Krenite da grickate noge...“

Insekte je prvi put okusio na jednoj od svojih muzičkih turneja po Tajlandu. Privukli su ga izlozi velikih radnji koje su, imeđu ostalog, nudile i pržene skakavce, kuhane škorpije, čokoladne mrave, kandirane crve. Prvi put je jeo kuhanu škorpiju. Bila je to mješavina okusa: mesa rakova i oraha, a sve to uz određenu dozu gorčine, prisjeća se Tomas.

Danas u svojoj trgovini savjetuje mušterije kako da konzumiraju jestive insekte. Skakavci u umaku, crvi kuhani sa rižom i ruzmarinom ili kao dodatak salati i povrću. Ipak, najveću pažnju privlače otrovne škorpije, za koje Tomas tvrdi da u kuhanom stanju nisu opasne, jer njihov otrov na temeperaturi od 58 stepeni biva uništen.

„Škorpija se u potpunosti može konzumirati. Ipak, ne bih je cijelu, u jednom komadu, stavio u usta, jer joj je oklop čvrst, pa vam zato treba nekoliko minuta da je sažvačete. Krenite prvo da grickate noge, pa rep, da biste se navikli na okus, a tek onda krenite da grickate srednji dio tijela.“

„Light“ varijanta – kiselkasti mravi

Tomasova trgovina jestivih insekata otvorena je u Berlinskom kvartu Fridrihshajn (Friedrichshain) prije nekoliko mjeseci. Služi i kao muzej hrane, a reakcije posjetilaca su, uglavnom, iste: distancirano, pomalo uplašeno i zbunjeno. Radnja, međutim, ima i svoje stalne mušterije. Jedni od njih su Julija i Mario.

„Pripremamo se za proslavu Nove godine, a dogovoreno je da svako donese nešto za jelo. Odlučili smo se da ponudimo insekte“, kaže Julija. „Održaćemo i malo predavanje o tome koji insekt odakle potiče. Poslije predavanja ćemo ih pojesti sa slašću“, dodaje Mario.

Strah od škorpija ne kriju, pa su se ipak odlučili za blažu ”light” varijantu. Za novogodišnju proslavu, izabrali su skakavce, crve i mrave. Mravi su, kažu, pomalo kiseli.

Insekti „zaglavili“ na carini

Prodaja insekata ide dobro, kaže Tomas. Već pravi spisak za drugu veliku narudžbu iz Tajlanda. Insekti se pakuju u Tajlandu u posebne kese za konzervaciju hrane i mesa, koje se po specijalnoj narudžbi proizvode u Sjedinjenim Državama i Francuskoj. Jedna jestiva škorpija, u Tomasovoj radnji košta oko pet evra. Prodavao bi je, kaže, i po nižoj cijeni, ali troškovi ambalaže, prevoza i carinske takse su prilično visoke. Zanimljiv je i podatak da je Tomas prilikom prvog uvoza, na isporuku robe na carinskom terminalu čekao više od pet sati, jer carinici nisu znali kako da kvalifikuju insekte, koji se mogu koristiti u ljudskoj ishrani. Sa takvim proizvodima, zakon se još nije susreo. Po obimu ljubitelja nove vrste hrane na evropskom kontinentu, vrijeme je i da se zakon mijenja.

„Kada sam htio da otvorim radnju i dok sam prikupljao svu potrebnu dokumentaciju, nisam imao problema sa nadležnim službama. Međutim, ni nadležni nisu znali kako da se postave. Gledali su me kao da ja imam šest nogu i kao da želim sam sebe da uvezem. Jednostavno nisu mogli da vjeruju sa čime se suočavaju.“

U Tomasovoj radnji osim raznih vrsta jestivih insekata, široka je i paleta drugih egzotičnih namirnica: afrička konoplja za grickanje, voćna guma, sladić i suho voće iz svih krajeva svijeta.

Autorka: Selma Filipović, Berlin

Odg. urednik: Svetozar Savić