"Odliv mozgova" iz Bugarske i Rumunije

Njen novi život započeo je 2009. - dvije godine nakon što je njena domovina postala članica Evropske unije. Rumunska doktorka, Elena Ioana Braicu je tada prihvatila ponudu najveće klinike Njemačke "Berliner Charité". "Ja sam dobro živjela u Rumuniji. Ali, za mene je bilo važno da samoj sebi dokažem da u funkcionalnijem sistemu mogu da počnem od nule", kaže Braicu u razgovoru za DW. Ova ljekarka ne može ni da zamisli da se vrati u svoju domovinu. "Ja se ne bih više mogla naviknuti na rumunski zdravstveni sistem. U Njemačkoj se mnogo više radi, ali imate mnogo bolje šanse da napredujete."

I Ana Dimitrova se takođe nadala boljim šansama za napredovanje u karijeri, kada je emigrirala prije 20 godina. Ova 40-godišnjakinja je jedna od rijetkih top-menadžerki u Njemačkoj koja ima strano porijeklo. "Nakon promjena meni je bilo odmah jasno da želim da studiram u inostranstvu. Htjela sam da studiram ekonomiju i iz prve ruke učim kako funkcioniše tržišna privreda."

Od početka je stremila cilju "upornošću i jakom voljom". I isplatilo se: Ova Bugarka je bila student generacije na Univerzitetu Erlangen-Nirnberg. Odmah nakon studija dobila je posao u preduzeću Manesman, a sada sjedi u rukovodećim strukturama koncerna ,koji se pak danas zove Vodafon.

Njemačko tržište rada profitira od useljavanja

Hiljade mladih iz Bugarske kreću istim putem koji menadžerka Ana Dimitrova već odavno ima iza sebe. Prema aktuelnim statistikama, u Njemačkoj je 2015. živjelo 225.000 Bugara. Mnogi od njih su visoko obrazovani. I dok njemačko tržište profitira od useljavanja, Bugarska vuče negativan bilans. Bugarska Akademija nauka polazi od toga da će za pet do deset godina toj zemlji nedostajati 400.000 kvalifikovanih i visoko-kvalifikovanih radnika.

Slične probleme ima i Rumunija koja je takođe zajedno sa Bugarskom te 2007. primljena u EU. Istina je da zemlje profitiraju od toga što oni koji su emigrirali izdržavaju svoje porodice, ali je nedostatak kvalifikovane radne snage sve vidljiviji. Najjače je pogođen medicinski sektor. Iz Rumunije je otakako je postala članica EU otišlo 43.000 ljekara i apotekara. Samo u Njemačkoj radi 5.000 medicinskih radnika iz te zemlje.

"Braindrain" za jedne, "brain gain" za druge

Mladi rumunski zubar, Kostas Ifandopol je skoro prije tri godien donio odluku da se preseli u Berlin. Njega su na ovaj korak prvenstveno natjerali finansijski razlozi. Nakon završenh studija u Bukureštu radio je godinu dana kao stomatolog u Rumuniji. Ubrzo mu je postalo jasno da san o sopstvenoj ordinaciji u svojoj zemlji ne može ostvariti. "Dugoročno gledano u Njemačkoj imam mnogo bolje šanse. Jer, ovdje mogu da dobijem povoljan kredit koji neću morati da otplaćujem 40 već 15 ili 20 godina", kazao je Ifandopol za DW. Trenutno radi u jednoj ordinaciji u Berlinu i kaže da "zarađuje otprilike deset puta više" nego što bi zarađivao u Rumuniji.

Ovaj put bira i sve više bugarskih ljekara. Zemlja koja broji sedam miliona stanovnika trenutno ima 28.000 ljekara. Prije sedam godina taj broj je iznosio 35.000. Dok Bugarska i Rumunija brinu brige za budućnost, njemačke klinike profitiraju od useljavanja stručnjaka iz istočne Evrope: "Brain drain" za jedne "Brain gain" za druge, odnosno za jedne gubitak za druge dobitak mozgova.

"Bez ljekara iz istočne Evrope u pojedinim dijelovima Njemačke ne bi bilo uopšte ljekarskog osoblja", kaže Jalid Sehouli, direktor Klinike za ginekologiju u Charité-u. Ovaj u Berlinu rođeni sin jedne marokanske izbjegličke porodice se u Charité-u zalaže za multikulturalnost. "Načelnik odjeljenja je Bugarin, gospođa Braicu je Rumunka i imamo još jednu asistentkinju koja je takođe Bugarka. Svi oni su dobro obrazovani, nadareni za strane jezike i veoma brzo savladavaju ovdašnji sistem."

"Veoma negativno dejstvo"

Prema jednoj aktuelnoj studiji Ujedinjenih nacija oko 3,4 miliona Rumuna radi u inostranstvu. I u Bugarskoj je posljednjih decenija snažno opao broj stanovnika. Od političkih promjena 1989. tu zemlju je napustilo oko milion stanovnika. "Ovo iseljavanje je bio težak udarac za bugarsku privredu, jer se mahom radi o visoko kvalifikovanim stručnjacima", kaže Mitko Vasilev, predsjedavajući Njemačko-bugarske industrijske i trgovinske komore. Vasilev kaže kako se njemački investitori u Bugarskoj stalno žale na nedostatak kvalifikovane radne snage.

No, istražujući migracije se zna da nije per se loše da "bolje kvalifikovani napuštaju svoju zemlju", kaže Herbert Briker iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja (IAB). "Jer, ako se investira u obrazovanje ne mora neminovno da dođe do smanjenja ljudstva u tim zemljama." Osim toga mnogi od iseljenika provedu nekoliko godina u inostranstvu pa se na kraju vrate u svoje domovine. No, to opet ne znači da problema nema, posebno kada je tiječ o medicinskom sektoru. "U tom sektoru iseljavanje ima štetne posljedice."

Povratak u Bugarsku s mužem Nijemcem

Iseljavanjem će se kao temom, i to ne samo ljekara, Rumunija i Bugarska još dugo pozabaviti. Jedno istraživanje Fondacije Fridirih Ebert, 43 odsto Bugara i 40 odsto Rumuna planira da napusti zemlju. No, priče kao što je priča Tanje Šnel ulivaju nadu. Nakon uspješno završenih studija u Njemačkoj, ona se vraća u domovinu i to sa svojim suprugom Nijemcem. U najsiromašnijoj zemlji EU oni su uspjeli da sebi osiguraju egzistenciju. "Ja sam se vratila zato što volim Bugarsku i zato što želim ovdje nešto pokrenuti", kaže Tanja Šnel.

Ova dvostruka majka se posvetila zaštiti prirodne sredine i ne žali se što se odlučila za svoju domovinu. "U Bugarskoj mi istina nedostaje njemačka biblioteka, biciklističke staze, dječija igrališta, dobra medicinska njega. Ali, istovremeno imam osjećaj kako sam ovdje korisinija, kako mnogo više toga mogu da pokrenem nego u Njemačkoj - na primjer u zaštiti prirodne sredine. I to je ono što mi daje snagu."