Orbanov trijumf - Bijeda opozicije
10. april 2018
Nekoliko sedmica je mađarska opozicija živjela kao u snu - optimistično i prepuna nade da na parlamentarnim izborima može pobijediti Orbana i njegovu stranku Fidesz. Ispitivanja javnog mnijenja su Orbanu i njegovoj stranci predviđala samo prostu većinu, te identificirale promjenu raspoloženja među stanovništvom. Naime jedna nepotpuna većina birača je u Mađarskoj željela promjenu vlasti.
Ipak u nedjelju se mađarska opozicija probudila iz sna. Nasuprot očekivanjima Orban i Fidesz su ne samo nadmoćno pobijedili, već prema svim izgledima mogu osigurati i novu dvotrećinsku većinu. Ovo je za Orbana treća uzastopna pobjeda u nizu i ukoliko preliminarni rezultati budu potvrđeni bit će to i treća pobjeda sa dvotrećinskom većinom.
Njegov jedinstveni trijumf je istodobno i najgori poraz opozicije u posljednjih osam godina. I to se u noći sa nedjelje na ponedjeljak moglo i vidjeti: Na press konferenciji vođe opozicije i kandidati za premijera nisu djelovali samo preduboko razočarani, već i znatno dezorijentirani u svojoj mješavini svjesnosti o ličnoj krivici, očajnog traženja uzroka i prigovora na račun Orbana.
Nejedinstveni, slabi, pobijeđeni
Poraz opozicije ima brojne razloge, ali najvećim dijelom sami snose sukrivicu. S jedne strane je tu izborni sistem kojeg promatrači označavaju "slobodnim, ali nefer". On preferira velike stranke kao što je Fidesz jer od 199 poslanika u parlamentu 106 direktnih kandidata biva birano po većinskom principu. Protiv Fidesza, jedine velike stranke u Mađarskoj, koja k tomu još ima izazito stabilnu i discipliniranu glasačku bazu, nema druge šanse osim da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Upravo to se u brojnim izbornim krugovima nije dogodilo. Tako je tamo mogao pobijediti kandidat Fidesza iako su opozicioni kandidati ukupno imali više glasova. U Budimpešti je opozicija primjerice mogla pobijediti u ukupno 18 izbornih okruga - u konačnici je to bilo samo u 12. Tako se u najmanju ruku moglo spriječiti Orbanovo osvajanje nove dvotrećinske većine, odnosno najlošiji rezultat opozicije.
Istodobno su parlamentarni izbori do sada na jedinstven način u postkomunističkoj istoriji Mađarske bili i referendum i to o Orbanovoj migracionoj politici. Viktor Orban je je predizbornu kampanju na ekstreman način zaoštrio kada je riječ o ovom pitanju tako što je lično sebe predstavio kao jedinu garanciju protiv propasti mađarske države i mađarske nacije uzorkovane nekontroliranom migracijom i useljavanjem.
Svi protiv migranata
Ne samo da opozicija ovome skoro da nije imala šta suprotstaviti - ona to nije ni željela. U Mađarskoj vlada iznadpratijski politički konsenzus o tome da je usljevanje iz "stranih kultura" nepoželjno. Neki dijelovi opozicije čak Orbanovoj vladi prebacuju posljednje ostatke humanizma. Naime to da je u okvirima važećeg zakona o azilu posljednjih godina primila oko 3000 izbjeglica. U konačnici brojni birači su vjerojatno radije glasali za predvidivi original, nego za konfuznu kopiju.
No za opoziciju se sada stanje prvo mijenja na lošije. Većina stranačkih šefova i kandidata za premijera je dala ostavku na svoje funkcije, među njima i šefovi desničarske stranke Jobbik, Socijalističke stranke (MSZP) i zeleno-aleternativno-liberalne LMP. U nekoć ekstremnodesničarskom Jobbiku je već započela otvorena borba kada je riječ o njenom kursu u pravcu umjerenije desničarske stranke. Pristalice još uvijek jako prisutnih radikala žele lišiti moći tabor šefa stranke Gabora Vona, koji je upravo podnio ostavku. To da će Jobbik kao najjača opoziciona stranka sada ponovo krenuti jasnim ekstremnodesničarskim putem je ipak malo vjerojatno jer desno od Orbanovog Fidesza jednostavno više nema mjesta.
Ne postoji opozicija na lijevom krilu
Nesretnu ulogu prije svega ima bivši premijer Ferenc Gyurcsany, koji je od 2004. do 2009. godine bio na čelu socijalističko-liberalne vlade. Nominalno socijalist, bio je optužen tada za brojne korupcijske afere i druge skandale te je tako omogućio Orbanu njegovu drugu pobjedu. Njegova sadašnja ljevičarskoliberalna stranka "Demokratska koalicija" (DK) se odvojila od socijalista MSZP i dobila je 5,6 procenta. Ipak za većinu Mađara je "salonski socijalista" Gyurcsany, koji je zahvaljujući privatnom investicijskom i akcijskom društvu stvorio imovinu u milijardama, "toksična" figura. No povlačenje iz političkog života Gyurcsany do sada isključuje.
Ne samo Gyurcsany, već i sam MSZP predstavlja prepreke za obnovu lijevog krila. Socijalisti ne uspijevaju da se oslobode svog imidža korumpiranih i dugovremena neoliberalno agirajući nasljednika komunista. Nositelj nade za buduću ljevičarsku opoziciju bi mogao biti Gergely Karacsony koji je na izborima nastupio kao zajednički kandidat za premijera socijalista i male stranke Parbeszed (Dijalog): Karacsony je gradonačelnik u Budimpešti popularnog 14. okruga i predsjednik ljevičarske, ekosocijalne stranke Parbeszed. Nakon nedjeljnog poraza on je rekao da se ljevica u Mađarskoj mora iz osnova nanovo postaviti. On je rekao da bi se s tim ciljem možda moglo i više obratiti Mađarima u provinciji, koji su daleko od politike, i koji žive u teškim socijalnim uvjetima. Ljevičarske i liberalne opozicione stranke su do sada ove slojeve birača često ignorirale - za razliku od Jobbika oni u tim mjestima najvećim dijelom jednostavno nisu zastupljeni.
Ipak da će uopće još jednom doći do utrke između Orbanovog Fidesza i opozicije u to sumnjaju neki pesimistički promatrači. Moguće je, tako kažu mađarski komentatori, da su parlamentarni izboru u nedjelju za sada bili posljednji slobodni izbori.