Taj čovjek ima misiju. Dosad je ona ograničena na njegovu vlastitu kuću Mađarsku, koju kao naciju i kršćansku zemlju po njegovom mišljenju ugrožavaju doseljenici, ali sad se on pretvara u vođu pobune europskog istoka. A neprijatelj se nalazi na zapadu. Ne samo geografski - nego i ideološki. Viktor Orban, jaki desničar mađarskog naroda, u križarskom je pohodu na multikulturni liberalizam starog EU-a. Simbol toga su za njega: muslimanski doseljenici.
Ono što je Orban u nedjelju (10.2.) u svom govoru o stanju nacije izgovorio pred uzvanicima jednako je otvorenom napadu na briselski klub država. Kao "završnu bitku" Orban vidi demokratski ritual biranja novog Europskog parlamenta. Ratobornije se to teško može izraziti. Ne bi trebalo misliti da jaki čovjek iz Budimpešte diže glas i ruku na vlastitu obitelj.
Nešto drukčije poimanje demokracije
Bruxelles, prije pada Berlinskog zida smatran obećanom zemljom cijeloga europskog istoka, Orban sad vidi kao "novu utvrdu Internacionale", a kao njezino sredstvo vidi useljavanje. Upravo na tome se ovaj 55-godišnjak troši od ljeta 2015., to je njegova tema. Protiv politike otvorenih vrata Angele Merkel on je već pobijedio i okupio oko sebe pristaše. Bilo u Poljskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj ili Republici Srpskoj u BiH - Orban gotovo posvuda oduševljava. Jer, zajedničko je svim zemljama na istoku, 30 godina nakon raspada socijalističkog političkog sustava duboko nepovjerenje prema multikulturnosti, pa čak i demokraciji općenito. Karakteristika Orbanove "iliberalne demokracije" je pravo većine da se i rustikalno izbori protiv manjina.
Rađanjem spriječiti islamizaciju
I Orban se brine za "svoju većinu". "Želimo mađarske bebe", poručio je Orban pred uzvanicima. I za to je spreman platiti. Žene mlađe od 40 godina trebale bi dobiti kredit od oko 30.000 eura koji nakon trećeg djeteta ne bi više trebale vraćati. Time želi "braniti mađarski identitet i kršćansko naslijeđe".
Može se fenomen Orban u Münchenu, Bruxellesu ili Parizu doživljavati kao bezazleni folkloristični igrokaz na više ljudima stranoj i dosadnoj političkoj pozornici EU-a. Ali, činjenica je da bi Orban bio izabran posvuda na europskom istoku i jugoistoku. On utjelovljuje novog homo politicusa iz istočne konkursne mase Hladnog rata. Ushićeno divljenje povijesnom trenutku koji je prije 30 godina "Istočnom bloku" donio slobodu pripada prošlosti. Najveći gospodarski problemi su u međuvremenu pod kontrolom - među ostalim i zbog milijarda eura pomoći koja je iz Bruxellesa otišla na ta područja. Sad bi Bruxelles trebao postati istočniji, a ne više Istok zapadniji.
Orban, šef istočne filijale EU-a
Jer, Orban već odavno nije čisto mađarski fenomen. "On je naš vođa", priznao je poljski šef stranke PiS i Orbanov ideološki brat blizanac Jaroslaw Kaczynski. Odavno je utjecaj četiriju zemalja iz Višegradske skupine (Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka) mjerljiv i izvan toga labavog saveza država. Austrija s njima simpatizira, Slovenija također - a da i ne govorimo o jakim desno-populističkim strujanjima u zapadnoj i južnoj Europi.
EU već odavno ima posla sa stvaranjem blokova u vlastitoj kući protiv centrale. Višegradski kvartet, koji na početku nije uziman ozbiljno, teži širenju utjecaja. Njegov cilj je već zapadni Balkan kao i Ukrajina.
"Iliberalno frakcioniranje" protiv starog EU-a raste - i to ne samo kod politike useljavanja. Nacionalnu državu se na istoku smatra najvišim dostignućem, "pametovanje" Europske komisije - kao primjerice u slučaju poljske reforme pravosuđa - u novim članicama EU-a se doživljava kao napad na njihov suverenitet. To vrijedi i za stare, kao i za nove nacije.
Uz to dolazi potajna, a djelomice i otvorena simpatija za tip istočnog "demokratura"-političara. Od Baltika do Jadrana više se dive Putinu nego između Sjevernog mora i Gibraltara.
"Puszta-Trumpizam" u Budimpešti
U Berlinu, Parizu i Bruxellesu se ne bi trebali zavaravati: Orban misli ozbiljno. On već odavno nije samo u mađarskoj misiji, renacionalizacija i antiliberalizacija se kao zaraza šire gotovo posvuda. Orban želi ukloniti dosadašnje granice tabua između građanskog konzervativizma i otvoreno desnog populizma. To je čista borba oko kulture na području cijele Europe. Le Penovi, Wildersi i Salviniji ne bi više bili politički nepoželjni izopćenici nego poželjni partneri unutar obitelji europskih pučkih stranaka.
Duhovnu inspiraciju za planove preuzimanja prava na političku interpretaciju događaja u Europskoj uniji jaki čovjek iz Budimpešte redovito uzima od Stevea Bannona. Bivši savjetnik Donalda Trumpa smatra se ocem totalne dekonstrukcije države. U tom slučaju bi bilo prošlo vrijeme demokracije kao prostora zaštite manjina. Iliberalnost bi bila dogma. A Bannon je 2018. čak tri puta bio u gostima kod Orbana.