Otvoren put za trgovinski sporazum EU i Japana

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je ovog četvrtka (6.7.) objavio kako su se EU i Japan "u načelu" dogovorili oko JEFTA-e, Sporazuma o slobodnoj trgovini Japana i Europske unije. Njime se predviđa da se ukinu sve međusobne carine na trgovinsku razmjenu koja trenutno iznosi oko jedne milijarde eura godišnje. Za razliku od sporazuma s Kanadom - ili s SAD o kojem praktično više nitko ni ne govori, trgovinski sporazum s Japanom bi mogle pozdraviti upravo manje razvijene zemlje Europske unije.

Jer Japan je sa svojih 127 milijuna stanovnika zapravo treće po veličini nacionalno gospodarstvo na svijetu, ali već tradicionalno uvozi veliki dio hrane i poljoprivrednih proizvoda koji se tamo troše. Ukidanjem carine i oprezne prognoze govore o porastu izvoza europskih poljoprivrednih proizvoda u Japan od 180%.

S druge strane se industrijski Japan nada gospodarskom poletu jer još uvijek na primjer automobili jedne Toyote ili Honde koji dolaze potrošačima Europske unije su opterećeni sa 10% carine. Predviđeno je da ta carina neće odmah biti ukinuta, ali će nestati nakon prelaznog razdoblja koje će potrajati 7 godina.

"Tko je rekao da se ne isplati biti u EU?"

Upravo to su bile posljednje točke koje su ove srijede (5.7.) još razjasnili ministar vanjskih poslova Japana Fumio i europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström. Nekih otvorenih pitanja još ima, ali su i japanski premijer Shinzo Abe i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk uvjereni kako će oni biti riješeni do kraja pregovora, ove jeseni.

"U raspravama o Brexitu smo čuli kako se ne isplati biti u Europskoj uniji i kako je jednostavnije voditi svjetsku trgovinu izvan Unije", izjavio je Donald Tusk. Ovim sporazumom "smo pokazali da to nije točno". Jer EU i Japan zajedno stvaraju više od trećine BDP-a čitavog planeta.

Naravno da nije slučajno ovaj sporazum EU i Japana objavljen baš uoči sastanka G20 gdje se opet može očekivati nastup američkog predsjednika Trumpa pod parolom America first i protiv slobodne trgovine, točnije protiv takve trgovine koja bi još pogoršala ionako katastrofalni vanjskotrgovinski deficit SAD-a. Poruka u ovom sporazumu jest da Amerika može zaboraviti da će biti great again, ako se isključi iz trgovinskih tokova.

Utoliko je to i poruka Japana SAD-u i želji Washingtona da "još jednom pregovara" o sporazumu o slobodnoj trgovini regije Pacifika (TPP), a slična poruka stiže zapravo i iz Bruxellesa. Utoliko je i predsjednik EK Juncker naglasio: "Ovim sporazumom se i EU i Japan jasno određuju prema svojim temeljnim vrijednostima i pridržavanju najviših standarda na područjima kao što je rad, sigurnost, okoliš i zaštita potrošača."

Račun bez krčmara?

No bez obzira što rekao predsjednik EK, već su se počeli uzbuđivati u raznim nevladinim udrugama sada i protiv te JEFTA-e. Japan sigurno jest razvijena industrijska nacija s visokim standardima zaštite građana, ali oni su daleko od onih u Europskoj uniji - treba li uopće podsjećati na Fukušimu, što se tamo dogodilo i što se zapravo još uvijek događa? Hoće li i nama uskoro biti potreban Gajgerov brojač kada odemo u trgovinu?

Izvan sebe od bijesa su i u udrugama za zaštitu životinja: Japan uporno - i vrlo prozirnim argumentima, ignorira sve dogovore i propise na primjer o zabrani lova kitova. A o tome u sporazumu nema ni riječi. I u Bruxellesu su naučili biti oprezni s takvim kritikama pa je tako odmah objavljeno da niti ovaj sporazum nipošto ne znači da će se sad i u europskim samoposlugama odjednom naći i kitovo salo - i to oslobođeno od carine. Takvi proizvodi su najstrože zabranjeni u EU-u i tu nikakav sporazum ništa ne mijenja na dosadašnjim propisima.

A onda tu dolazi još jedno, možda i najspornije pitanje: nakon pravog cirkusa koji se dogodio u pokrajinskom parlamentu Valonije prilikom sklapanja trgovinskog sporazuma s Kanadom u procesu njegovog prihvaćanja u parlamentima članica, uslijedila je i odluka Europskog suda kojom se Europskoj uniji i njezinoj Komisiji zapravo uskraćuje pravo da sklapa sporazume koji u konačnici utječu na život građana u pojedinim članicama. Utoliko ratifikacija takvih sporazuma u nacionalnim parlamentima ne treba biti tek iznimka, nego pravilo.

I na kraju je tu i nešto što osobito ljuti njemačkog eurozastupnika Bernda Langea: o tom sporazumu EU pregovara s Japanom već tri godine - a zapravo se o njemu ne zna ništa. Čak i sad je objavljeno da postoje još razlike u pitanju međusobne zaštite ulaganja, ali niti tu nije objavljeno što koja strana hoće ili neće. "Mislim da Europska komisija još nije naučila svoju lekciju. Želio bih tu mnogo više transparentnosti. Zemlje članice ne žele da se uopće ne objavljuju temeljne stvari o kojima se pregovara. To smatram potpuno neprihvatljivim."

Utoliko bi i zaključak mogao biti: sporazum EU-a i Japana je dobio zeleno svjetlo i to je jasna poruka svim državnim čelnicima koji se sastaju ovih dana u Hamburgu. Ali i o njemu će se još trebati pregovarati i unutar samog EU-a.