Očaj na makedonsko-srpskoj granici

U dobokom blatu i bez tekuće vode, stotine izbjeglica su zaglavljene između Makedonije i Srbije. Više od 400 ljudi je čekalo na dozvolu za putovanje ka sjeveru Evrope, ali ne mogu dalje jer su srpske vlasti zatvorile granicu. Izbjeglice kažu da neće da se vrate u tranzitni centar na makedonskoj strani iako su uslovi za život tamo bolji nego u ovom provizornom kampu. „Većina nas je iz Sirije, a tu je i manji broj Iračana“, kaže Amir koji je ovdje šest dana. Dodaje da je umoran, ali da ne odustaje: „Želim život bez straha, rata i bola.“ Njegov drug je isto tako odlučan: „Ne vraćamo se“, kaže.

Vremenske prilike nisu na njihovoj strani. Zbog temperature oko nule i žestokih kiša poslednjih dana, uslovi u kampu su se pogoršali.

Alarmantno stanje

Svuda možete čuti bebe koje plaču. UNHCR je saopštio da više od polovine izbjeglica koje se ovdje nalaze imaju djecu i da je stanje u kampu „alarmantno“. Izbjeglice spavaju u tankim šatorima raspoređenim po blatištu između dvije države. Mnoga djeca su se razboljela zbog hladnoće, kiše, kaljuge. Roditelji ih nose makadamskim puteljkom ljekaru u izbjeglički centar na makedonskoj strani, i zatim se vraćaju u blato.

Jedino gorivo za male logorske vatre je plastika. U kombinaciji sa smradom urina, to čini vazduh gotovo neizdržljivim. Muškarci su okupljeni u manje grupe i često okreću glave ka crnom šatoru udaljenom četrdesetak metara: u njemu su srpski policajci. To je prepreka koju nekako valja proći. Nepunih 100 metara dalje je tranzitni centra Tabanovce – na makedonskoj strani. Predviđen je za 700 ljudi, a u njemu je već 1100 izbjeglica.

Uslovi u tranzitnom centru su bolji nego napolju u blatu, ali ljudi su tu podjednako očajni. Zatvaranje Balkanske rute ih je dovelo u beznadežnu situaciju. Ovdje bar vlada neki red, a izbjeglicama pomaže mnogo dobrovoljaca Crvenog krsta i drugih organizacija. Služe se topli obroci. Neka djeca nose činije sa supom svojim rođacima, neka igraju fudbal ili odbojku.

Samira iz Avganistana pere odjeću, i kao i druge žene ovdje, nastoji da održi elementarni nivo higijene. Jama, takođe iz Avganistana, kaže da je proveo 10 godina van otadžbine i da ima master političkih nauka; da se vratio u Avganistan da pomogne svojoj zemlji ali da je ona bila toliko opustošena da je riješio da ponovo spakuje stvari i ode. Sa porodicom je u Tabanovce stigao prije 20 dana. „Još uvijek se nadamo“, kaže. „Ljudi koji ovdje rade daju sve od sebe. Hladno vrijeme nam nije baš od pomoći, grijejanje je ozbiljan problem. Djeca se stalno razbolijevaju, najčešće dobijaju temperaturu. Nastojimo da se izborimo sa problemima, no najveći problem je granica. Želimo da odemo u bilo koju zemlju EU koja je sigurna za život.“

Politički ping-pong

Austrija i balkanske zemlje su prošlog mjeseca počele da smanjuju broj migranata koje propuštaju a prošle nedjelje su zatvorile granice. Prema zvaničnim informacijama, gotovo 800.000 ljudi je od početka 2015. godine proputovalo kroz Makedoniju na putu ka sjeveru Evrope. 9. marta, Makedonija je zatvorila svoju granicu za ilegalne migrante. Hiljade izbjeglica je sada ostalo pred makedonskom granicom u grčkom Idomeniju. Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov je u petak (11.3) optužio EU da je ostavila njegovu zemlju na cjedilu u izbjegličkoj krizi.

Sada su izbjeglice koje se nalaze u Tabanovcu, poslije opasnog putovanja kroz oblasti u kojima se ratuje i preko Egejskog mora, žrtve političkih natezanja.

Fatima iz Avgnistana je provela dva mjeseca na takvom putu sa malom kćerkom. I sada kaže da se nada da će stići do Zapadne Evrope. „Pobjegla sam od rata u kome sam izgubila dvojicu rođaka“, kaže, „ubili su ih Talibani. Imala sam mnogo problema dok nisam stigla dovdje. Molim zemlje Evropske unije da nam pomognu.“

„Želim da odem bilo gdje, vjerujte mi, nemam neku određenu zemlju kao cilj, samo nek je dio Evropske unije“, dodaje njen susjed Kabir.