Očaj u Grčkoj

Već 45 dana Mahmoud alo čeka na grčkom otoku Hios. Taj mladi Sirijac iz Damaska je kao i njegova majka i trojica braće htio dalje na sjever Njemačke. Ali čim je stigao u Grčku smješten je u jednu vrstu zatvorskog kampa naziva Vial.

Vrata tog kampa su u međuvremenu za ljude koji se tamo nalaze duže od 25 dana otvorena, ali to ne mijenja ništa. "Ovo je jedan otok, tu ne možete daleko stići", kaže Alo. Katkad, priča dalje, ode do susjednog sela kako bi kupio hranu, jer ono što im u kampu daju za jesti je, kaže, grozno. "Uvjeti u kampu su strašni", kaže Maria Lavida, glasnogovornica humanitarne organizacije Liječnici svijeta. Ona se trenutačno nalazi u izbjegličkom kampu Souda u gradu Hios. "Kampovi su pretrpani, higijenski uvjeti gotovo nepostojeći, a nema niti više mjesta za nove pridošlice."

Pogrešne informacije

Međutim, kako može biti da ljudi unatoč zatvorenim granicama i katastrofalnim uvjetima još uvijek stižu u Grčku? "Izbjeglicama se u Turskoj govori da su granice još otvorene i uvjeti besprijekorni. Jednostavno ih šalju u Grčku", kaže Lavida.

Slično je bilo i s Mahmoudom Alom. "Znao sam da su granice zatvorene, ali mi je rečeno da to ne važi za Sirijce. Mislio sam da mogu dalje putovati, prije svega zbog toga što već imam rodbinu u Europi." Kad se to nije dogodilo, zatražio je azil - prije 35 dana. "Dobio sam jedan broj, ali mene nikad nitko više nije nazvao. Nemam nikakvih informacija o tome kad i kako će to sve dalje ići." U kampu se dosta špekulira. Službenih informacija od vlasti nema.

Čekanje na azil

Mohammad Karim Toryalai iz Afganistana nikako nije imao sreće. "Bio sam prvi u kampu", kaže on. Odmah nakon dogovora između Europske unije i Turske je došao na Hios, nakon što je mjesec dana putovao preko Pakistana, Irana i Turske. Ali, barem je njegov zahtjev za azil relativno brzo obrađen. Što više ljudi stiže u Vial, utoliko to više opterećuje grčke službenike. "Imamo ovdje samo dvije osobe koje vode razgovore. Dvije osobe za 2.000 ljudi. Ako to bude dalje tako išlo, ti ljudi će morati ovdje čekati još šest mjeseci ili godinu dana", kaže Toryalai dodajući da za takvo što kamp ni u kojem slučaju nije podoban. Kod toliko izbjeglica iz raznih zemalja redovito dolazi i do sukoba, ističe taj Afganistanac. Njegov stric i rođak su, kaže, nakon njega stigli u Vial i još uvijek čekaju na termin za razgovor.

Očajnički pokušaji bijega

Zbog toga što moraju već dugo čekati u kampu, mnogi razmišljaju o povratku u Tursku. Alo kaže da je danas čuo o šest ili sedam obitelji koje žele nazad u Tursku kako bi od amo pokušali pronaći drugi put u središnju Europu. Kako javlja novinska agencija dpa, početkom ovoga tjedna su neke izbjeglice čak pokušale preplivati 15 kilometara koliko otok Hios dijeli od turske obale. Tih petorica Marokanaca i jedan Alžirac su bili posebno očajni jer nisu dobili šansu za azil. Morski spasioci su ih vratili jer bi se lako moglo dogoditi da se utope.

Službenih vraćanja u Tursku na Hiosu nije bilo od travnja, kaže Lavida. Ona je uvjerena da Turska taj zastoj koristi kao sredstvo kojim vrši pritisak kako bi iznudila viznu liberalizaciju. Osim toga, dodaje ona, mnoge izbjeglice nisu spremne otići u druge kampove u zemlji zato što strahuju da bi to mogao biti trik da ih se deportira.

O svemu tome Toryalai se ne mora više brinuti. "Upravo sam dobio službeno odobrenje za azil. Sada mogu ići u Atenu. Tamo će mi dati nove papire." On se nada da će njegova obitelj uskoro moći također doći. Do tada je jedino što mu preostaje čekanje - opet.