Kirchners Kreuzzug

Obučena sasvim u crno, predsjednica Argentine Cristina Fernandez de Kirchner, stoji pored plavo bijele zastave svoje zemlje i portreta nacionalne junakinje Eve Peron. Nazočni su izabrani članovi njezine vlade kao i zastupnici mladih iz njezine stranke. Svi plješću i pozdravljaju iako Fernandez još nije rekla niti jednu riječ. Nakon nekoliko minuta, ona podiže ruku i izgovara riječi koje okupljena grupa iščekuje: YPF, najveći prerađivač u zemlji prijeći će u državno vlasništvo. Poduzeće koje se do sada većinski nalazilo u rukama španjolskog koncerna Repsol, postat će vlasništvo države i to zbog „nacionalni i javnih interesa“.

Zemlji su potrebne devize ali i strani ulagači

Službeno, argentinska vlada opravdava ovaj korak time što se Repsol (kojem pripada 57 posto dionica) već godinama ne brine oko razvoja i povećanja prerade nafte već prvenstveno oko interesa dioničara. Njihov argument odgovara s jedne strane i činjenicama: dok potražnja za nafnim prerađevinama u Argentini iz dana u dan raste, proizvodnja se sve više smanjuje a posljedica je da je Argentina 2011. godine po prvi put u posljednjih 17 godina morala uvesti sirove nafte u iznosu za oko devet milijardi dolara.

Međutim, s druge strane, argument argentinske vlade baš i ne stoji u potpunosti. Činjenica je naime isto tako da je koncern Repsol Cristini Fernandez de Kirchener već odavno predstavio novi plan investicija kojeg je ona odbila budući da je navodno bio „nedovoljan“. Osobni razgovor sa šefom spomenutog koncerna Antioniom Brufauom, ona već tjednima navodno izbjegava.

Glavni razlozi za korak na koju se odlučila argentinska vlada su međutim zapravo sasvim jednostavni: zemlji je potreban novac. Izvoz se smanjuje a i gospodarski rast će se prema prognozama ove godine upola smanjiti dok stopa inflacije (prema navodima Međunarodnog monetarnog fonda) iznosi oko 20 posto. Drugim riječima, zemlji su potrebne devize a kako bi ih uštedjela, vlada donosi vrlo često apsurdne zabrane uvoza robe s posljedicama da sve češće nedostaje sve više najosnovnijih potrepština svakodnevnog života.

Iskoristiti privatna vlasništva

Kako bi došla do novca, argentinska vlada upravo u nacionalizaciji raznih poduzeća vidi svoju šansu: ona je tako već „pokupila“ novac iz privatnih mirovinskih osiguranja, zalihe deviza Središnje banke kao i zaradu televizijskih kuća dobivenu preko emitiranja nogometnih utakmica. Svi ovi koraci uvijek su bili opravdani kao „patriotske akcije za dobro svih Argentinaca“. Sada je na red došla i spomenuta YPF, koja godišnje zaradi oko 15 milijardi dolara. Ali, posljedice bi ovoga puta mogle biti itekako fatalne: potencijalni ulagači su u međuvremenu prestrašeni a signal koji ova akcija nacionalizacije šalje i drugim ( stranima ) poduzećima, stranim investitorima su više nego negativni. Primjerice, šef sindikata Oscar Lesano izjavio je kako se boji „ da je ovo tek početak te da će uskoro i drugi koncerni prijeći u vlasništvo države“.

Međutim, nacionalizacija YPF-a je istodobno i pokušaj vlade Fernandez de Kirchner da skrene pažnju s grešaka počinjenih na području energetske politike. Cijene koju plaćaju potrošači su već godinama takoreći na umjetan način subvencionirane kako bi ostale dostupne. Istodobno vlada određuje gornje granice cijena proizvođača energije. „Kako bi se izjednačio ovaj deficit, morala bi se popraviti pravila i zakoni koji vrijede na tržištu energije. No, to vlada za sada ne želi riskirati“, kaže argentinski ekonomist Daniel Montamat, bivši ministar za energiju.

Uzori u susjedstvu

Umjesto toga, argentinska vlada upućuje apel i drugim zemljama Latinske Amerike za boljom kontrolom svojih energetskih rezervi. No, zapravo bi upravo u susjedstvu, primjerice u Brazilu, Argentina mogla pronaći dobre primjere i uzore kako da povrati povjerenje investitora. Naftni koncern Petrobras je primjerice doduše kontroliran od strane države, ali po pitanju cijena mu je ostavljena sloboda. Na taj način uživa povjerenje stranih ulagača. „U brazilskom modelu nikada još nisu prekršena nikakva pravila niti ugovori. Pravila se uvijek poštivaju“, kaže Rafael Schechtmann iz brazilskog Instituta za infrastrukturu u Rio de Janeiru.

Hoće li Cristina Fernandez de Kirchner pokušati i u svojoj zemlji sa sličnim? Kako se za sada čini, vjerojatno ne. No, YPF-u će slijedeće godine biti potrebno oko 25 milijardi dolara investicija a ulagače zasigurno neće biti jednostavno pronaći. Oduševljenje pristaša Fernandez de Kirchner, bi u tom slučaju moglo naglo splasnuti.

Autor: Marc Koch / Željka Telišman

Odgovorni rednik: Mehmed Smajić