Plenković ne kontrolira u potpunosti HDZ

Prije godinu dana Andrej Plenković preuzeo je HDZ najavivši da će pozicionirati stranku čvrsto na desnom centru, kao stranku demokršćanskog usmjerenja, tvrdeći da je njegova misija ojačati "politički mainstream". Mijenjajući HDZ, naime, Plenković je želio mijenjati i Hrvatsku, afirmirajući uključivost i toleranciju na političkoj i društvenoj sceni.

Plenković danas uvjerava da je HDZ čvrsto usidren na desnom centru, tvrdeći da je tako osigurana vjerodostojnost stranke koja je ponovno postala poželjan partner drugim strankama. Je li Plenkovićev HDZ nakon jednogodišnje tranzicije postao stranka desnog centra demokršćanskog usmjerenja? Profesor i politički analitičar Ivan Rimac smatra da HDZ još nije takva stranka, ali uvjeren je da Plenković HDZ vodi u tom smjeru. No, taj se proces ne odvija bez otpora. Naime, kako objašnjava Rimac, pokazalo se da Plenković morao suočiti s cijelim nizom opstrukcija i vrlo snažnom desnicom koja se opirala zaokretu prema centru.

Raznoliko desno krilo

Štoviše, Rimac upravo u otporu unutarstranačke desnice vidi i jedan od glavnih razloga zbog kojih je Plenković otkazao koalicijsku suradnju s Mostom i formirao koaliciju s HNS-om, smatrajući da je Plenković tako pokušao dodatno oslabiti desno krilo unutar vlastite stranke.

"U cijelom tom razdoblju Plenković je zapravo pokušavao ovladati vlastitom strankom. Rezultati lokalnih izbora pokazali su da Plenkovićev uspjeh na parlamentarnim izborima nije bio slučajan, nego da upravo on donosi HDZ-u uspjeh na izborima te da stoga on mora odlučivati i tko će biti na čelnim pozicijama u stranci", komentirao je za DW aktualno stanje u HDZ-u profesor Rimac podsjetivši da Plenković nije prvi šef HDZ-a koji ima problem s tvrdolinijašima unutar HDZ-a.

HDZ se, smatra Rimac, nikad nije riješio svoje tvrde struje, samo što su je pojedini lideri HDZ-a držali pod kontrolom. "Od Tuđmana preko Sanadera do Plenkovića očito je da je taj dio stranke uvijek prisutan, samo je pitanje koliko ima prostora i kadrovskih pozicija. Svaki put kad dođe netko tko želi usmjeriti stranku prema centru, bez obzira na to što to redovito donosi HDZ-u uspjeh na izborima, pojavljuje se otpor te struje, koji se nakon izbora stišava dobro plaćenim kadrovskim pozicijama, čime se smanjuje i otpor desne struje. Plenković je od Karamarka naslijedio vrlo raznoliko desno stranačko krilo, a sukob sa Zlatkom Hasanbegovićem, kao i prikriveni sukob s Davorom Stierom, pokazao je da se Plenković želi riješiti ove grupe i da želi HDZ usmjeriti prema liberalnom centru", analizira Rimac.

Taktički uspjeh, strateški neuspjeh

Filozof i politički analitičar Žarko Puhovski pak smatra da je današnji HDZ "u odličnom stanju", s obzirom na to da je HDZ, kako to s pravom ističe Plenković, pobijedio na svim izborima. "HDZ je, međutim, programski u lošem stanju, jer nitko zapravo ne zna što Plenković zastupa. S Karamarkom barem o tome nije bilo nikakve dvojbe, a Plenković je igrao i za ovu i za onu stranu, pokušavajući biti poput HDZ-ovog Račana, odnosno čovjeka koji odgađa probleme. Međutim, to sada već predugo traje tako da se jedan dio desne struje osamostalio ili počeo osamostaljivati, što postaje politički problem. Jer ako je desnica dobila skoro 10 posto u Zagrebu gdje desnica inače nije naročito jaka, to bi moglo značiti da neće puno lošije proći ni na razini Hrvatske, a to je – 10 posto – otprilike i sadašnja razlika između HDZ-a i SDP-a. To je problem s kojim će se Plenković uskoro morati suočiti, najkasnije najesen, kada će se održati izbori u HDZ-u, a možda i parlamentarni izbori, jer je Milorad Pupovac pod nevjerojatnim pritiskom", ocjenjuje Puhovski.

Naš sugovornik podvlači da će se Plenković pritom morati suočiti s tri osobe koje prezentiraju takve ideje: Hasanbegovićem, Milijanom Brkićem i Stierom. Hasanbegović, kaže Puhovski, personificira one koji sanjaju o vraćanju ustaškim korijenima, Brkić predstavlja organizaciju, a Stier modernu svjetonazorsku desnicu koja se ne bavi ustašama nego obiteljskim vrijednostima.

Znači li to da je Plenković "riješio" problem stranačke desnice tako da je stvorio još veću opasnost za HDZ? "Vjerojatno. On je taktički uspješan po cijenu potencijalnog, pa čak i vjerojatnog, strateškog neuspjeha."

Unatoč deklarativnom zaokretu prema političkom centru, Plenković istodobno provodi i politiku koja nije uvijek u skladu s političkim mainstreamom, i koja je u nekim aspektima rigidnija i od Karamarkove politike, što mu javnost uglavnom ne zamjera i popularnost mu stalno raste.

Plenković "šarmantniji" od Karamarka

"On je naprosto bitno šarmantniji od Karamarka, što je u ovom slučaju jako važno. Karamarko je puno toga izgubio jer je jednostavno katastrofalan komunikator, i to objektivno govoreći, bez obzira na njegove stavove", podvlači Puhovski, dok profesor Rimac objašnjenje tog fenomena pronalazi u Plenkovićevom "eklekticizmu" i "pragmatizmu": "Plenković je još u svibnju mogao raspisati izbore koje bi najvjerojatnije dobio, ali time ne bi riješio problem koji ga najviše muči, a to je kadrovsko upravljanje strankom". Rimac pritom upozorava da radikalne ideje ne dolaze samo iz redova HDZ-a, nego i iz drugih radikalnih stranaka i udruga, koje su pod idejnim, a vjerojatno i materijalnim sponzorstvom Katoličke crkve.

"Plenković nema snage za obračun s radikalnim idejama koje dolaze iz redova Katoličke crkve. Bilo da se radi rehabilitaciji ustaštva, negiranju antifašizma ili pravima seksualnih manjina, takve ideje dolaze od crkvene elite, a HDZ ih prihvaća jer mu to osigurava mir s crkvenim vrhom. Zbog toga je Plenković eklektičan, odnosno pragmatičan, jer ne želi ulaziti u sukobe koji bi mogli oslabiti njegovu lidersku poziciju u HDZ-u, koji još nije u potpunosti pod njegovom kontrolom", zaključuje Rimac.