Pobuna u Srbiji: Opozicija s najjeftinijim kartama

Srbija je u novu godinu ušla uz političku krizu kakvu vlast Aleksandra Vučića ne pamti.

Dok predsjednik zemlje u dnevnim „obraćanjima“ zaoštrava stvar – priča o umiješanosti stranih službi i o „lojalistima", tvrdom ekstremnom krilu svoje stranke koje mu se navodno u crkvi zavjetuje krvlju – nema sumnje da univerziteti ostaju u blokadi.

Nedavno okupljanje na Slaviji, najveće još od Petog oktobra, kao da je dalo krila studentima da istraju u svojim zahtjevima postavljenim poslije pogibije petnaestoro ljudi pod nadstrešnicom u Novom Sadu, te reakcija vlasti na to.

No, i tokom tog mitinga na Slaviji, a i prije i poslije toga, opozicija je bila – na rubu dešavanja. Kao gledaoci na drugom ili trećem prstenu stadiona, oni s jeftinijim kartama, koje kamera neće snimiti tokom utakmice.

Usitnjena i ranjena ranijim podjelama, može li srpska opozicija da izađe s jedinstvenim političkim zahtjevom? I ako može, kakav će to zahtjev biti?

Ideje iz medija

Ako je po Zoranu Živkoviću, bivšem premijeru Srbije, demokratske snage trebalo bi hitno da se ujedine. Prema Živkoviću, to su Demokratska stranka, Narodni pokret Srbije, Kreni-promjeni i Zeleni – to jest, kako je rekao, „ono što se bez navodnika može nazvati demokratskom opozicijom".

Navodno je Živković to ujedinjenje u jednu partiju ili barem koaliciju već predložio i rekao da sve mora da se odigra brzo, do sredine januara.

„Neki su se već u tim razgovorima izjasnili pozitivno, a neki su rekli da treba da razmisle, da najprije moraju da srede stanje u svojim strankama“, rekao je Živković za N1, savjetujući dalje toj ukrupnjenoj opciji da napravi Vladu u sjenci.

No, izvori DW-a iz nekih od pomenutih stranaka kažu da su za tu ideju saznali iz medija. Jedan visoki opozicioni političar gotovo posprdno je rekao da od toga nema ništa.

Ni do sada opozicija nije prolazila sjajno kad se „ideje“ za ujedinjenje ili zajedničke poteze plasiraju kroz medije. Iza njih su godine koalicija, raskida, priče o famoznim kolonama i referendumskoj atmosferi.

„Sigurno je da se još uvijek osjećaju posljedice raskola oko bojkota junskih izbora, taj sukob i rasprava koja je slijedila produbili su jaz unutar opozicije. Međutim, sad situacija zahtjeva da se to prevaziđe što prije“, kaže filozof Vladimir Milutinović.

Studenti ih neće

„Za stvar demokratije u Srbiji, vjerovatno je potrebno da nas razjedinjena opozicija iznenadi isto onoliko koliko su nas, navodno apatični, studenti iznenadili sada kada praktično svi kao jedan zahtijevaju promjenu korumpiranog sistema“, dodaje Milutinović za DW.

Tu postoji mali problem. Naime, studenti istrajavaju u tome da su protesti nestranački i izbjegavaju kontakt s opozicijom.

U podkastu Agelast, ovih dana je troje studenata prepričalo nekoliko situacija zbog kojih su imali osjećaj da opozicija hoće da im se „nakači“ i iz toga izvuče političku korist. „Mi nećemo moć, ali je imamo, a oni hoće moć, ali je nemaju“, rekao je jedan od studenata.

U toj situaciji – kada se ni vlasti, uz svu medijsku mašineriju, ne provode dobro kad se suprotstavljaju pobunjenoj omladini – opozicija kao da djeluje pod ručnom kočnicom.

O tome svjedoče i riječi predsjednika Pokreta slobodnih građana Pavla Grbovića na pitanje FoNeta šta može opozicije u pogledu studentske pobune:

„Da idemo u korak sa njima, da ih podržavamo, da ne smetamo kada oni rade dobro, a zaista u ovom trenutku rade veoma dobro i da razumijemo poruku koju oni šalju“, rekao je Grbović.

Kako ne smetati

Neki posmatrači političke scene s dozom cinizma potvrdili bi upravo to – da je opoziciji najpametnije „da ne smeta". Drugi bi pak primjetili da studenti, čak i ako se izbore za svoje zahtjeve, ne mogu da se kandiduju na izborima i promjene sistem. Da je to naprosto posao opozicije i da mora početi da ga radi.

Doduše, Grbović zastupa ideju prelazne vlade na čiji pomen Vučić i njegova pratnja reaguju kao opareni, tvrdeći da opozicija hoće na vlast bez izbora.

Kako kaže Grbović, to je laž, jer prelazna Vlada bi podrazumijevala da vlast dijele sadašnji režim, opozicija, stručnjaci i studenti, te da bi takva Vlada bila oročena dok se ne utvrde odgovorni za urušavanje nadstrešnice.

A kako poslije toga? To bi se, kaže Grbović, jednog dana riješilo na slobodnim izborima, ali dotle je još dug put.

„Studenti i opozicija trebaju jedni druge"

Kako bilo, ni sa idejom prelazne Vlade opozicija nije izašla jedinstveno. Prema saznanjima DW-a, za sada ozbiljni razgovori i ne postoje, a kada će i da li će – ne zna se.

„Mislim da studenti i opozicija trebaju jedni druge. Na poziv studenata okupilo se sto hiljada ljudi da ih podrže u zahtjevu za društvenim promjenama. Opozicija to nikako nije mogla“, kaže Vladimir Milutinović.

„S druge strane, promjene u sferi politike mogu da iznesu samo političari opozicije, jer studenti upravo traže da se promijeni ovo što je sada. Čitava ova situacija morala je da učini da opozicija bude mnogo aktivnija“, zaključuje naš sagovornik.

Teško je predvidjeti dokle bi studenti mogli da istraju u blokadama, da li će se nastaviti protesti drugih društvenih grupa – prosvjetnih radnika, poljoprivrednika, advokata – i da li bi pobuna protiv vlasti mogla da se omasovi ili ospe.

Tek, ona prolazi bez jedinstvenog nastupa opozicije i jedinstvenog političkog zahtjeva ljudi koji bi trebalo da su alternativa aktuelnim vlastima.

A nekako su svi saglasni da bi – ako će opozicija nešto da uradi – to moralo da bude brzo, već tokom ovih praznika. Inače bi još jedna šansa mogla da bude propuštena.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu