Politika preko leđa izbjeglica
8. oktobar 2019
Predsjednik Tramp nikada nije skrivao da hoće da vrati u SAD mnoge američke trupe stacionirane u inostranstvu. Sada je Bijela kuća najavila da će povući veliki dio svojih trupa sa sjevera Sirije. Tako Vašington napušta Kurde, svoje saveznike u borbi protiv islamista. Mnogi to mogu osuditi i okarakterisati kao ciničnu politiku. Tramp se pri tome poziva na volju birača: Amerikanci su umorni od rata. Napretka na Bliskom Istoku skoro da nema. Neka se time bakće neko drugi!
Na primjer Turci, koji će uskoro napasti sjever Sirije. Predsjednik Erdogan već je mjesecima pod unutrašnjo-poltičkim pritiskom. Njegova stranka pretrpjela je velike gubitke na nedavnim lokalnim izborima. Između ostalog i zato što su njegovi politički protivnici obećali da će se baviti „problemom sirijskih izbjeglica".
U Turskoj se nalazi oko četiri miliona izbjeglica iz Sirije. Osam godina od početka rata, većina se odomaćila u svom novom okruženju. Djeca pohađaju turske škole a porodice imaju medicinsku i socijalnu zaštitu. Na ovom planu Ankara čini sjajne stvari.
U međuvremenu se politička atmosfera promijenila. Na tržištu rada, stotine hiljada Sirijaca ugrožavaju Turke. A sada, u teškim ekonomskim vremenima, to dovodi do sukoba. Političari koji žele da ostvare brzu prednost nad svojim protivnicima zahtijevaju da se Sirijaci vrate u svoju domovinu.
Dobrodošao poklon za Erdogana
Jedan od njih je Erdogan. Povlačenje Amerikanaca je za njega dobrodošao poklon jer će sada na sjeveru Sirije moći da uspostavi takozvane „bezbjednosne zone" kako bi tamo deportovao sirijske izbjeglice. Istovremeno, Erdoganova vojska će se boriti protiv kurdskih boraca, koji su do sada tamo vodili glavnu riječ. Poslije ofanzive, politički uticaj Turske u cijelom regionu će da poraste. U pregovorima o budućem poretku u Siriji, Erdogan želi da učestvuje kao ozbiljan partner - pored Rusa i Iranaca.
Ovakva politika Trampa i Erdogana ide na štetu onih najslabijih a to su izbjeglice. Šta da oni po povratku rade u njima stranom regionu Sirije, zemlji obilježenoj ratom? Od čega da žive na polurazrušenim mjestima bez infrastrukture i bez posla? I kako ih tamo odvesti silom, protiv njihove volje? Ako se sprovedu Erdoganovi planovi, regionu prijeti nova tragedija.
Mnogi su odgovorni i snose krivicu za sudbinu ljudi u regionu: autoritarni vladari poput predsjednika Asada, Putina ili Rohanija. Ali takođe i evropski šefovi država, na primjer u Poljskoj ili Mađarskoj, koji odbijaju da prihvate izbjeglice i misle da pametno postupaju.
Međutim, odgovorni su i oni čelnici evropskih vlada, koji Erdoganu nude dodatne milijarde za blokiranje puta izbjeglicama u srednju Evropu. Jer, njima je to jeftinije od integrisanja stotina hiljada Sirijaca u društva blagostanja. To je posao sa politikom. Politikom čiji je cilj vlast i moć umjesto morala.