Povratak na opasnu morsku rutu

Izbjeglička drama u Evropi nije počela sa dugim kolonama na Balkanu. Počela je puno prije, sa šleperskim bandama i prenakrcanim gumenim čamcima od kojih su se brojni prevrnuli u moru, između obala Libije i italijanskog ostrva Lampeduze. U noći između 18. i 19. aprila prošle godine prevrnuo se teretni brod na putu za Italiju. Spašeno je samo 28 ljudi. 700 se udavilo.

Ilegalno prebacivanje ljudi morskim putem uz pomoć krijumčarskih bandi nije samo puno opasnije već je i puno skuplje nego putovanje preko Turske, Grčke i drugih zemalja Balkana u pravcu Zapadne Evrope. Stoga su se Sirijci i Iračani prebacili na Balkansku rutu. Ali s obzirom na granične kontrole, Balkan za izbjeglice sve više postaje slijepa ulica. Najkasnije od kako je EU isposlovala sporazum sa Turskom, koji u suštini predviđa prisilno vraćanje izbjeglica ilegalno dospjelih u Grčku, mnoge izbjeglice su prinuđene da nađu alternativu.

Portparolka UNHCR-a za južnu Evropu Carlotta Sami je u tom kontekstu pomenula da bi moglo doći do ponovne navale izbjeglica na staroj ruti od Libije ka Italiji. Međunarodna organizacija za migracije procjenjuje da se u prva tri mjeseca ove godine oko 16.000 ljudi odvažilo na dolazak morskim putem, što je za 60 posto više nego u istom periodu prošle godine.

S obzirom na ovaj stari i ujedno novi izazov politika je sada na potezu i prisiljena je da djeluje. Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière smatra da bi dogovor sa Turskom mogao poslužiti i kao model za sporazum sa zemljama Sjeverne Afrike. "To znači prisilna vraćanja u određene zemlje a zauzvrat prihvat humanitarnih kontingenata izbjeglica u EU", pojasnio je ovaj političar (CDU). "Ta metoda je ispravna i trebali bismo je primijeniti na mediteransku rutu koja od Libije vodi ka Italiji", rekao je de Maizière a onda dodao: "Ali to bi moglo biti mnogo složenije nego sa Turskom".

Krijumčarske bande su putem Facebook-a najavile da će njihova sredozemna ruta istinski startati prvih sedmica aprila. "U aprilu se obično okončava faza lošeg vremena", pojašnjava poručnik Bastian Fischborn, portparol mornarice Bundeswehra u intervjuu za DW. On međutim dodaje da ta putovanja neće bitno sigurnija u odnosnu na ona prethodnih godina. "Gumeni i drveni čamci nisu ni napravljeni da bi mogli biti korišteni za tako dugo putovanje po otvorenom moru. A riječ je o 450 do 600 km."

Posljednji spas

Eritrejski sveštenik Mussie Zerai, koji živi u Švajcarskoj, suočio se hiljadu puta sa posljedicama takvih putovanja. Od ljeta 2004. on je nešto poput posljednje nade za izbjeglice koji sa gumenim čamcima doživljavaju havariju. Njegov telefonski broj kruži među ljudima iz Eritreje, Somalije i Etiopije. Nalazi se i na zidovima izbjegličkih logora u Libiji ali i na palubama brodova koji prevoze izbjeglice. Nedavno je, kako priča za DW, dobio telefonski poziv sa malog čamca, na kojem je bilo 80 ljudi koji su se željeli domoći italijanske obale. "Duvao je jak vjetar. Većina putnika po prvi put se nalazila u čamcu i nije znala da pliva. Sve više vode je ulazilo u čamac". Ovaj sveštenik, koji je i sam pobjegao iz Eritreje, informisao je italijansku obalsku stražu. "Ali od tog momenta je potrajalo osam sati dok se spasioci nisu pojavili na licu mjesta", žali se on i dodaje: "A većina izbjeglica na čamcu se do tada utopila."

150.000 do 200.000 ljudi čekaju u libijskim lukama na bolje vremenske prilike. Ovo je nedavno objavio list "Welt am Sonntag" pozivajući se na informacije različitih tajnih službi. Među njima je sve više Sirijaca. Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i sigurnost Federica Mogherini upozorila je da bi se 450.000 izbjeglica, zbog nestabilne političke situacije u Libiji, moglo odvažiti na putovanje prema Italiji.

„Omogućiti legalne mogućnosti za useljenje“

"Tokom ove godine je do sada samo šest Sirijaca morskim putem stiglo u Italiju", kaže portparol njemačke mornarice Bastian Fischborn. On se poziva na saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova Italije. "Ako na jednoj ruti postoje prepreke, izbjeglice će se prebaciti na drugu". A nove rute bi preko Grčke, Turske, Albanije ili Crne gore mogle voditi u Italiju.

Za Mussie Zerai postoji samo jedno rješenje na duže staze. "EU mora omogućiti legalan put za useljevanje: vizu, spajanje porodica, humanitarne programe. To je, kaže, prvi korak u smanjenju broja izbjeglica, koji se preko Sredozemnog mora nastoje domoći Evrope".