Pozorišna katarza za Srbe

Autor teksta, dopisnik Zidojče cajtunga iz Beograda Peter Minh, razgovarao je sa režiserom mjuzikla Nenadom Todorovićem i objašnjava da će poslije premijere u Gračanici uslijediti 18 predstava u beogradskom Narodnom pozorištu, kao i da će uslijediti gostovanja po regionu, ali vjerovatno i u Njemačkoj i Italiji.

„Kada Todorović govori o svom glavnom liku, skače sa Ričarda III na Kralja Lira. To bi trebalo da znači da bi i Šekspir mogao da uživa u ovom komadu. Tako tragično, tako groteskno. Naposlijetku, Milošević je obilježio noviju balkansku istoriju. U 90-im godinama je vodio svoje Srbe kroz deceniju ratova u Sloveniji, i Hrvatskoj i Bosni. Nigdje nije moglo da se pobijedi, svi su uvijek gubili, i na kraju se umiješao još i NATO i sasuo kišu bombi na Beograd. Poslije toga je čak i Kosovo bilo perdu. U naveliko opjevanoj kolijevci srpstva, albansko stanovništvo se poslije rata 1999. osamostalilo stvaranjem sopstvene države. Za kaznu su Miloševića 2000. svrgli njegovi sopstveni građani, a godinu dana kasnije on je uhapšen i izručen Tribunalu za ratne zločine u Hagu."

„Tragedija se odigrava u dva vrlo različita dijela. U prvom liftu se radi o, kako Todorović objašnjava, 'svijetu pornokratije, ne u smislu seksa, već pornografije vrijednosti'. Prikazuje se pseudo-dvorski život porodice Milošević (...)"

„U drugom dijelu, Milošević je pred sudom. Ne u Hagu, gdje je, po mišljenju Todorovića 'nezakonito kidnapovan', već pred jednim srpskim tribunalom. O Haškom sudu UN, koji za gotovo sve Srbe važi kao pristratsan, ni ovaj režiser nema dobro mišljenje: 'Pročitao sam 10.000 strana sudskih dokumenata, pa sam ih bacio. To je kombinacija apsurdnih optužbi i dokaza o užasnim zločinima koje smo počinili mi Srbi'".

„On nije želio dugo da se zadržava na zločinima nad drugima (...) Pravi heroji, tragični naravno, jesu dakle Srbi sa Kosova koji su zbog rata izgubili domovinu i po Todoroviću žive u 'posljednjem sistemu aparthejda u Evropi'. Oni na bini suočavaju svrgnutog vođu Srba sa svojim sudbinama; njihove patnje služe kao tužbe. 'To je obračun sa sopstvenim demonima koji nas progone od devedesetih godina', kaže."

„Kao pozorišnom posleniku, Todoroviću je stalo do 'veze između etike i estetike'. Kao Srbin, on se nada 'da će se katarza koju proživljavamo kada iznosimo na binu svoja bolna iskustva, prenijeti i na publiku'. To bi trebalo da pomogne i protiv tragova nostalgije, koji se odnedavno pokazuju na beogradskim kioscima. Tamo vise majice sa Miloševićevim likom i rečenicom Volim i ja vas."

 

Priredio: Saša Bojić