Prijem u Berlinu za dugogodišnjeg autokratu Đukanovića
7. oktobar 2020
Milo Đukanović, dugogodišnji vladar Crne Gore, a trenutno predsjednik svoje države, četvrt vijeka bio je miljenik Zapada. Bivši mladi jugoslovenski komunista rano je osjetio da će se politika srpskog diktatora Slobodana Miloševića završiti paklenim fijaskom.
On je vješto – a kada je to bilo potrebno i beskrupulozno – lavirao kroz u ratove u Jugoslaviji. Bio je politički saučesnik u krvavoj opsadi Dubrovnika i vjerovatno je znao za genocid u Srebrenici.
-pročitajte još:Milo ima dvije opcije – egzil ili razdor
Istovremeno se dodvoravao Zapadu koji je poslije ratova u Jugoslaviji u njemu vidio garanta stabilnosti i etničkog mira.
Model Đukanović
Diplomate u Vašingtonu, Briselu i Berlinu uglavnom su ignorisale jednu stvar: Đukanović je jedan od pronalazača modernog, korumpiranog-autokratskog državnog modela s formalnom fasadom demokratije – mnogo prije Viktora Orbana, Jaroslava Kačinjskog, Bojka Borisova i Aleksandra Vučića.
Đukanovićeva porodica i čitava klika političara i poslovnih ljudi, bezobzirno se bogate na račun društvene imovine. Ilegalno finansiranje stranke, izborna prevara i zloupotreba službenog položaja su redovne pojave, a manje i veće slučajeve korupcije, šverca i pranja novca teško je pobrojati.
-pročitajte još: Njemačka štampa: Skepsa EU prema Đukanovićevim protivnicima
Posjeta Mila Đukanovića Berlinu takođe se može protumačiti kao izraz tog blagonaklonog gledanja kroz prste. Predsjednik Crne Gore, koja je 2012. počela pristupne pregovore sa EU, razgovaraće sa članovima Evropskog odbora Bundestaga.
Trenutak ne može biti gori
Ali, prije svega: zvanično će ga primiti i predsjednik Frank-Valter Štajnmajer. I to, baš kada je Crna Gora na prvom mjestu u Evropi po stopi infekcija koronom, i kada se mnoge diskusije ili čak samiti EU održavaju virtuelno, putem video-konferencija. Da li to znači da je Đukanović posebno srdačno očekivani gost?
Kancelarija predsjednika Njemačke nije odgovorila na detaljna pitanja Dojče velea o Đukanovićevoj posjeti Štajnmajeru. Portparolka je samo rekla da se predsjednik raduje „razmjeni mišljenja sa crnogorskim kolegom o aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, političkoj situaciji u regionu i pristupnim pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom".
Ipak, može se reći sljedeće: trenutak Đukanovićeve posjete Berlinu i sastanka sa predsjednikom ne može biti gori. Crna Gora je nedavno prvi put u svojoj istoriji bila svjedok mirne i demokratske smjene vladara. Na parlamentarnim izborima 30. avgusta, Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS), nasljednica Saveza komunista Crne Gore, pretrpjela je poraz – uprkos mnogim manipulacijama i nepravilnostima prije i tokom izbora.
Bogata zemlja, bez bogatih tajkuna
Pobjednici izbora, tri opoziciona saveza, žele da formiraju koaliciju i pokrenu tranziciju Crne Gore u demokratiju i vladavinu zakona. Ti savezi su politički veoma heterogeni, a njihovi političari se kreću od marioneta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i pristalica Putina, do evropskih ekoloških-liberala.
Ali njihovi lideri, uključujući i predloženog šefa vlade Zdravka Krivokapića, vjerodostojno su se izjasnili za dalju proevropsku orijentaciju Crne Gore. Malo je vjerovatno da će se Crna Gora okrenuti Srbiji i Rusiji i povući priznanje Kosova, kao što su malo vjerovatni i scenariji etničkog nasilja.
-pročitajte još: Zdravko Krivokapić: "Nisu mi mentori ni Beograd ni Rusija ni Amfilohije"
I mada u toj koaliciji već postoje linije razdvajanja oko nekih zakonskih prijedloga i predstoji prilično težak reformski period, nema sumnje da je većina njenih političara zainteresovana za stvarnu demokratizaciju Crne Gore. Više generacija crnogorskih građana prvi put je doživjelo demokratsku promjenu vlasti – iskustvo za koje se s pravom mogu koristiti superlativi.
Direktor najvećih crnogorskih dnevnih novina, „Vijesti", publicista Željko Ivanović, nedavno je vjerovatno pogodio misli mnogih ljudi kada je napisao: „Ne trebaju nam ni Đukanović ni Vučić. Potrebne su nam jake institucije, a ne jaki pojedinci. Treba nam bogata zemlja, bez bogatih tajkuna. Potrebna nam je jednakost, poštovanje i prije svega pravda".
Predsjednik Đukanović, s druge strane, nerado prihvata volju birača i prenos vlasti. Na kraju, njemu i mnogim drugima oko njega prijeti krivična istraga, a možda i zatvor.
Do sada je bilo obrnuto: građanskim aktivistima i novinarima koji su otkrivali afere i kršenja zakona se prijetilo, premlaćivali su ih. Na njih se pucalo – kao na reporterku Oliveru Lakić. Ili su nepravedno mjesecima držani u zatvoru – kao novinar Jovo Martinović. Vrhovni sud u Podgorici će u četvrtak (8.10.) donijeti odluku u reviziji procesa koji se mora nazvati farsom.
S obzirom na sve ovo, Zdravko Krivokapić posjetu Đukanovića Berlinu smatra neprimjerenom. „Nove demokratske vlasti u Crnoj Gori pozdravljaju svaki pokušaj jačanja odnosa između Podgorice i Berlina", rekao je on za DW i nastavio: „Međutim, Milo Đukanović, čovjek koji simbolizuje korumpirani i autokratski sistem koji je izgubio na izborima, ne može nikako da doprinese modernizaciji i evropeizaciji Crne Gore".
- pročitajte još: Čežnja za slobodom, ravnopravnošću i pravom
„Đavolji pakt"
Neke diplomate i politički savjetnici, sa kojima je razgovarao DW i koji su tražili da ostanu anonimni, izrazili su užas zbog toga što njemački predsjednik prima Đukanovića.
Političar Zelenih Manuel Saracin, portparol ove stranke za pitanja Istočne Evrope, kaže za DW da je važno da Štajnmajer Đukanoviću „jasno ukaže" na propuste u Crnoj Gori, posebno u pogledu vladavine zakona i korupcije.
Florijan Biber, politikolog, istoričar, autor i dobar poznavalac Zapadnog Balkana, Đukanovićevu posjetu Berlinu naziva znakom „đavoljeg pakta" koji je EU sklopila u regionu Zapadnog Balkana sa autoritarnim i korumpiranim „stabilokratama". „Kao rezultat toga, EU na kraju gubi reputaciju nekoga ko zagovara demokratiju i vladavinu zakona u regionu i time ljuti i rastjeruje opoziciju", rekao je Biber.
Dušan Reljić, stručnjak za jugoistočnu Evropu iz Berlinske fondacije za nauku i politiku, to vidi slično: „Đukanovića prate bezbrojni skandali, otkako je bez prekida na vlasti, ponekad kao nacionalista i ratnohuškač, zatim kao najbolji prijatelj nekoliko ruskih oligarha, sve do trenutnih napora da se pokaže kao demokrata i odani saveznik Zapada", kaže Reljić i zaključuje: „Važan podsticaj jačanju vladavine zakona na Zapadnom Balkanu i približavanju vrijednosti EU u cjelini bi bio – kada bi političari njegovog tipa konačno nestali sa scene."