Prisilno vraćanje migranata iz Njemačke: šta se mijenja?

Njemačka vlada je pod pritiskom.  Migracije, odnosno sve veći broj migranata i izbjeglica, a mali broj izgona – to u Njemačkoj zabrinjava mnoge ljude i izaziva debate. A to je i pitanje koje desničarski populisti mogu da iskoriste za sticanje poena.

Kancelar Olaf Šolc (SPD) najavio je  strožu politiku azila:  „Konačno moramo da prisilno i u velikom stilu vraćamo one,  koji nemaju pravo da ostanu u Njemačkoj", rekao je on za magazin „Špigel". Ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer (SPD) sada želi da ubrza deportacije. Njemačka vlada odobrila je njen nacrt zakona.

Njemačka je primila više od milion ljudi iz Ukrajine, koji bez zahtjeva za azil traže zaštitu od rata koji Rusija vodi protiv njihove zemlje. Oni su morali su da dobiju utočište, a njihovoj djeci su bila potrebna mjesta u vrtićima i školama. Pored toga, prošle godine azil u Njemačkoj je zatražilo još oko 244.000 ljudi. Ove godine bi moglo da ih bude 300.000, procjenjuju stručnjaci.

- pročitajte još:   Zašto su izgoni stranih kriminalaca iz Njemačke toliko komplikovani?

Međutim, čak i oni koji nemaju pravo na duži boravak u Njemačkoj, često ne mogu da budu vraćeni u svoje zemlje porijekla: prema podacima MUP-a, do kraja septembra vraćeno je 12.000 ljudi. Ministarka Fezer sada želi da ubrza prisilne povratke: „Svako ko nema pravo da ostane u Njemačkoj, mora da napusti našu zemlju."

Ko može da bude vraćen?

U intervjuu za DW, stručnjak za migracije Gerald Knaus ocjenjuje da je riječ o „ofanzivi prisilnih povrataka, koje su bile predviđene još u koalicionom sporazumu vladajućih stranaka – s fokusom na kriminalce i one koji predstavljaju opasnost po bezbjednost".

To je posebno važno za ministarku Fezer. Ona je, nakon odluke kabineta, izjavila: „To se posebno odnosi na organizovani kriminal, protiv kojeg se još odlučnije borimo". Protjerivanje krijumčara ljudi i članova kriminalnih organizacija trebalo bi da bude znatno olakšano, „bez obzira na pojedinačnu krivičnu osudu, ako postoji dovoljno činjenica koje dokazuju članstvo u kriminalnoj organizaciji".

Planovi ministarke, kaže stručnjak Knaus, odnose se i na ljude kojima je zahtjev za azil odbijen ili ga uopšte nisu ni podnijeli.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, do kraja septembra u Njemačkoj je živjelo oko 255.000 ljudi koji moraju da napuste zemlju, potvrđeno je za DW u Ministarstvu. Međutim, oko 205.000 njih ima tzv. status „Duldung" (izuzeće od protjerivanja), što znači da ne mogu biti deportovani iz pravnih razloga. To važi, na primjer, ako zemlje iz kojih dolaze nisu bezbjedne, ako su bolesni, ako su započeli stručnu obuku ili nemaju dokumenta. Deportacija takođe nije moguća ako zemlja porijekla odbija da prihvati tu osobu.

Istraživač migracija Knaus sumnja da će njemačke vlasti deportovati mnogo ljudi sa statusom „Duldung": „Iluzorno je  da one, koji su ovdje godinama, možete deportovati iz Njemačke u druge zemlje."

Šta se mijenja u vezi s deportacijom?

Nacrt zakona ministarke Fezer daje veća ovlašćenja vlastima i policiji, koji moraju da sprovedu deportacije. Pored toga, deportacije ubuduće više neće biti najavljivane. Planirano je i da policijskim službenicima bude dozvoljen ulazak u druge prostorije, osim onih u kojima su migranti smješteni. Kako navode nadležni, često se dešavalo da se ljudi kriju.

Strani državljani, koji moraju da napuste Njemačku, takođe se mogu držati duže u pritvoru prije deportacije. Prema nacrtu zakona, oni bi mogli da budu zadržani u pritvoru do 28 dana. Do sada je to bilo deset dana.

Ako osoba ne može da pokaže pasoš radi utvrđivanja njenog identiteta, nadležni organi bi takođe trebalo da budu u mogućnosti da pretraže njen privatni mobilni telefon ili zaključane ormariće.

Kako reaguju organizacije za ljudska prava i opozicija?

Organizacije za ljudska prava, poput „Pro Asil", odbacuju te planove. Kažu da se u pritvoru do deportacije često dešavaju povrede ili samoubistva. Strahuju i u „Terre des Hommes", organizaciji za zaštitu dece: „Kao rezultat planiranog pooštravanja zakona, djeci i mladima prijeti život u stalnom strahu od deportacije."

Kritika ima i u dijelovima koalicione vlade koju čine SPD, Zeleni i FDP. Za neke političare Zelenih i SPD, odluka vlade ide predaleko i djelimično je nehumana.

Za konzervativne opozicione demohrišćane (CDU i CSU), odluka, međutim, ne ide dovoljno daleko. Oni su za strože mjere i više mjera protiv iregularnih migracija.

Vladin prijedlog sada ide na glasanje u parlament, gdje se očekuju dalje izmjene.

Sporazumi o migraciji sa zemljama porijekla

Istraživač migracija Gerald Knaus smatra da planirane mjere u principu imaju smisla, „ali mnogo su važniji migracioni sporazumi, odnosno saradnja s državama koje primaju nazad svoje državljane koji su u obavezi da napuste zemlju".

S obzirom na povećanje imigracije, kancelar Šolc najavio je sporazume s matičnim zemljama o povratku migranata: „Sklopićemo sporazume sa zemljama iz kojih dolaze izbjeglice koje ne mogu da ostanu", rekao je Šolc. Trenutno su u toku pregovori s Marokom, Moldavijom, Kirgistanom, Kenijom i Kolumbijom, rekla je ministarka unutrašnjih poslova Fezer.

Istraživač migracija Gerald Knaus daje međutim negativne primjere: Njemačka je prije mnogo godina, na primjer, primila mnogo ljudi iz Nigerije i Zambije. Većina nije dobila azil, „ali njihove zemlje porijekla ih neće nazad. To je slučaj i sa Irakom."

U tom pogledu, planirano pooštravanje pravila za prisilni povratak samo su prvi korak i teško da će imati efekat odvraćanja, kaže Knaus. „Ako je cilj smanjenje neregularnih migracija u Njemačku, onda se, iz mnogo razloga, može sumnjati da će to na ovaj način biti uspješno."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu