Putinovo ponašanje – izvor cijelog zla

Rezultat predsjedničkih izbora u Bugarskoj i Moldaviji nije dobar znak za Zapad. No, najnoviji razvoj situacije ne bi trebalo da bude iznenađujući ni za funkcionere Evropske unije, a ni za sjevernoatlantski vojni savez. Četvrt vijeka nakon pada Gvozdene zavjese, sve više ljudi bivšeg Istočnog bloka je razočarano u Zapad. Mnogi vide sebe kao Evropljane druge klase, a hvaljene zajedničke vrijednosti kao što su blagostanje, demokratija i ljudska prava, nagrizli su korupcija, animoziteti i stare veze. Početno oduševljenje Evropom, ustupilo je mjesto rezignaciji koja je postala savršeno tlo za populističke i nacionalističke tendencije.

Totalni zaokret u pravcu Moskve nije na dnevnom redu – ali u Srednjoj i Jugoistočnoj Evropi postoje jaka previranja. Češka, Slovačka i Mađarska već dugo očijukaju s Rusijom i njenim autoritarnim predsjednikom Putinom. Stalnim kritikovanjem sankcija Evropske unije Rusiji zbog aneksije Krima i rata na istoku Ukrajine, vlade tih zemalja, bile one socijalističke ili liberalne, držale su otvorenom opciju blizine Moskvi, ne hajući za konsenzus u Briselu.

Ni slovensko-pravoslavne zemlje Zapadnog Balkana, i pored želje za integracijom u EU, ne žele da prokockaju odnose s Moskvom. Putin je rafinirano umio da iskoristi njihovu ekonomsku i prije svega energetsku zavisnost. Sa vidljivim uspjehom: na sve više izbora pobjeđuju političari naklonjeni Rusiji. Brisel je sramotno previdio taj trend. Pukotina koja se stvara u EU teško će moći da se zakrpi. U novim uslovima, bajka o evropskoj integraciji će u zemljama-kandidatima ubrzo da zamre.

Izbjeći polarizaciju Evrope

Izgleda da ni u NATO situacija nije baš stabilna. Turska klizi u pravcu autoritarizma i traži blizinu Rusije. Novi američki predsjednik Donald Tramp najavio je bitne promjene. Evropa će biti više upućena na samu sebe i morala bi da preuzme veću odgovornost. A niko ne zna tačno kako to treba da izgleda. Iako u Alijansi postoji konsenzus o jačanju istočnog krila, ne žele sve države da ga podrže u istoj mjeri. Baltičke zemlje, Poljska i Rumunija, jedine su zemlje u Istočnoj Evropi koje se bliskošću sa SAD aktivno pripremaju za moguću vojnu prijetnju Rusije. Na Zapadnom Balkanu su Albanija i Hrvatska zemlje koje ne spadaju u sferu uticaja Moskve.

Popuštanje zategnutosti u odnosu Zapada i Rusije, neće biti na vidiku dokle god ne dođe do promjene u imperijalnom ponašanju Moskve. Evropska unija i NATO moraju da nauče da drukčije misle i da ponude ljudima u Rusiji rješenja kojima bi oni sačuvali obraz da bi ih izvukli iz Putinove logike samoizolacije. Propaganda ruskih medija mora se razobličiti objektivnim informacijama i analizama. Narod konačno mora da shvati da je agresivno ponašanje Putina u regionu uzrok svega zla, a ne sankcije protiv Moskve. Samo da bi sačuvao vlast u rukama, Putin će morati da nauči da je za njega pametnije da se vrati za pregovarački sto. Evropska unija i NATO moraju da svoju spremnost na kompromise pojačano i kredibilno izvezu u Rusiju, da bi ljudima tamo uputili signal da demokratija i miran suživot ostaju zajednički cilj. Ali, ta poruka bi morala i da se ubjedljivo uputi i „prema unutra", kako bi bila izbjegnuta duboka polarizacija u Evropi.