Rat do istrebljenja protiv Herera

"Nisu štedili napore, ni odricanja da bi neprijatelju slomili posljednje ostatke otpora: Poput polumrtve progonjene životinje neprijatelj je tjeran od jednog do drugog izvorišta vode, sve dok konačno nije postao žrtva prirode vlastite zemlje. Bezvodna stepa Omaheke je dovršila ono što je počelo njemačko oružje: uništenje naroda Herero."

Ovim riječima je njemački General štab slavio borbe svojih trupa u jugozapadnoj Africi 1904. godine. Oko 15 000 vojnika pod vodstvom general-pukovnika Lothara von Trotha je ugušilo ustanak naroda Herero u njemačkoj kolonijalnoj oblasti. Preživjele su protjerali u Omaheke stepu i time u smrt. Prethodno su ustanici usmrtili oko 120 bijelaca - doseljenika i spalili njihova imanja. Procjenjuje se da je više od 70 000 pripadnika Herera i oko 10 000 pripadnika naroda Nama izgubilo život između 1904. i 1908. godine. Brojni preživjeli su bili zatočeni u logoru gdje su bili prisiljeni na rad.

Naredba za uništenje

Jesu li dakle prvi genocid u 20. stoljeću počinili Nijemci u današnjoj Namibiji? Da, kaže ekspert za Namibiju Henning Melber iz Fondacije Dag Hammarskjoeld iz Stokholma. Druge kolonijalne sile također nisu bile blage. "Posebnost Njemačke u slučaju jugozapadne Afrike je ipak u tome da se ovdje po svemu sudeći odvijao rat koji odgovara kriterijima onoga što danas nazivamo genocid."

Od 1984. godine je genocid kazneno djelo u međunarodnom pravu, naime onda kada jedna nacionalna, etnička, rasna ili religijska grupa u cjelosti ili djelomično bude uništena. General-pukovnik Lothar von Trotha je 02. oktobra 1904. godine izdao naredbu da se unutar njemačkih granica puca na svakog pripadnika Herera bez obzira da li je on naoružan ili ne. "Ne prihvatam više ni žene i djecu", rekao je Trotha. U jednom pismu upućenom Generalštabu on je napisao da "želi vidjeti tu naciju uništenu". Vlada Njemačkog carstva u Berlinu kasnije je ukinula ovu njegovu naredbu o uništenju. Članovi porodice general-pukovnika su se u međuvremenu izvinili nasljednicima tadašnjeg poglavice Herera Samuelu Mahareru zbog počinjenih djela.

Bez klečanja u Vinduku

To teško pada njemačkoj vladi. "Ona od neovisnosti Namibije 1990. godine ima neprijatan zadatak", kaže ekspert Melber. Svojedobno je Bundestag zaključio da postoji posebna historijska odgovornost za bivšu njemačku koloniju. "To je previdan eufemizam", kaže Melber. Pojam genocid koji bi iz namibijskog ugla gledano bio opravdan njemačka vlada ne izgovara." Uz jedan izuzetak. Na stotu godišnjicu obilježavanja ustanka Herera 2004. godine tadašnja ministrica za razvojnu pomoć, Heidemarie Wieczorek-Zeul je rekla: "Tadašnja nedjela bila su ono što se danas označava kao genocid." Ona je dodala da bi general von Trotha u današnje vrijeme bio izveden pred sud i osuđen.

U Bundestagu su propali brojni pokušaji Lijeve stranke, kao i Zelenih i Socijaldemokrata da gušenje ustanka Herera bude priznato kao genocid. Protivnici ovih zahtjeva, posebice iz redova Kršćansko-demokratske unije, upućuju na to da Namibija od Njemačke iz razvojne pomoći dobija najviše novčanih sredstava po glavi stanovnika od svih zemalja na svijetu. To je, kako oni kažu, jedna forma odštete. Od 1990. godine je Njemačka, prema navodima Ministarstva vanjskih poslova, stavila na raspolaganje Namibiji oko 800 miliona eura razvojne pomoći.

Ipak nedostaju priznanje krivice i odgovarajući simbolični akti, kaže ekspert Melber koji se pri tome osvrće na klečanje Willya Brandta u Poljskoj čime je bivši kancelar izrazio molbu za oprost zbog njemačkih ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu.

Povratak mrtvačkih lubanja

Brojni pripadnici Herera do danas imaju osjećaj da Njemačka koristi dvostruka mjerila kada je riječ o istorijskoj krivici. Neki smatraju da Nijemci ubistva Jevreja u holokaustu promatraju više moralno lošim nego ubistva njihovih praočeva početkom stoljeća. Tužba za nadoknadu štete na međunarodnim sudovima ni jednom od plemena do sada nije uspjela. Namibijska vlada nije podnijela zahtjeve za reparacijom, ali ipak sve više i više podržava poziciju Herera i Nama.

Mračno poglavlje njemačko-namibijske istorije je okončano prošle godine. Univerzitet Freiburg je namibijskoj delegaciji predao 14 lubanja iz svog fundusa koje su nakon toga mogle biti pokopane. Istorijski izvori pokazuju da su tokom ustanka Herera skupljeni ljudski ostaci. Neki su se kasnije pojavili u zbirkama na univerzitetima u Njemačkoj. 2011. je berlinski Charite već bio predao Namibiji kosti 20 osoba.