Ruanda postala uzorna država
5. april 2014Od genocida u Ruandi u kojem je sistematski ubijeno više od 800.000 ljudi, prošlo je 20 godina. Za list Die Welt je to povod da postavi pitanje kakva je trenutna situacija u toj zemlji:
„Ruanda se uspjela izgraditi u uzornu državu. Kako je takav skok uopšte bio moguć? Odgovor glasi: grubost i strogoća. Odgovoran za to je predsjednik države Paul Kagame koji je na čelu Ruande od 1994. Nekadašnji vođa pobunjenika manjinskog naroda Tutsi, Ruandu vodi kao armiju. Razlike između naroda Tutsi i Hutu koje nikada nisu bile etničko, već pitanje socijalnog statusa, zvanično se ne smiju tematizirati. Mediji i internet se cenzurišu, opozicioni političari redovno nestaju. Međunarodna zajednica se ponovo ne upliće. Strani donatori su zadovoljni stabilnom vladom. Ravnodušnost koja se izražava slijeganjem ramenima, u ovom slučaju nije prikladna“, smatra list Die Welt.
Zavidan uspjeh
Ruanda je danas postigla ono što se prije 20 godina rijetko ko usudio i sanjati, piše list Frankfurter Allgemeine Zeitung:
„U zemlji u kojoj se desio genocid zajedno živi oko 12 miliona Tutsija i Hutua i to bez po život opasnih međusobnih sukoba. Ruanda je u nekom smislu država koja u Africi traži sebi slične. Privreda se razvija, stanovništvo uživa u neviđenoj zdravstvenoj zaštiti, vizionarski predsjednik iz ove poljoprivredne zemlje želi napraviti afrički Singapur. Vladavina bivšeg vođe pobunjenika ima međutim i svoju tamnu stranu. Eksperti govore o 'razvojnoj diktaturi', pri čemu uvijek priznaju da šef države svoj željezni stisak ne primjenjuje za sticanje osobne koristi, već željenog blagostanja u zemlji“.
List Osnabruecker Zeitung podsjeća na početke konflikta u Ruandi:
„Sjeme podjele posijali su najprije belgijski kolonijalisti. Oni su imućne stočare uzdigli u privilegovanu kastu Tutsi, kako bi uz njihovu pomoć mogli vladati. Od tada se povećavalo otuđenje između umjetno stvorenih etničkih grupa, sve dok se nakon povlačenja Belgijanaca ono nije pretvorilo u masakr koji su potakli Hutu vlastodršci. Slučaj Ruande pokazuje koliko je tadašnja bezobzirnost evropskih sila ostavila traga na afričku politiku i mnoge njegove krvave konflikte. To međutim Afrikance ne oslobađa odgovornosti da se sami pobrinu za stabilnost i razvoj. Istovremeno to isto obavezuje i Evropljane da ih podrže poštenim trgovinskim uvjetima i saradnjom u oblasti ekonomije i civilnog društva.
Afganistan je opasan za novinare
List Frankfurter Allgemeine Zeitung piše i o ubistvu njemačke fotoreporterke u Afganistanu, koje kako navodi autor, nije dokaz da zemlja srlja u kaos:
„Novinari su uvijek bili laka meta. Novo je samo da su ovaj put napadnuti. Motivi ubice za sada nisu poznati. Ali, nakon što je po treći put u roku od nekoliko sedmica iz blizine pucano na stranog izvještača, pretpostavlja se da počinioci žele utjecati na podizanje percepcije o Afganistanu na Zapadu. Organizacija predstojećih izbora od strane afganistanskih institucija i entuzijazam mnogih birača, daju povoda za nadu. Napad na Anju Niedrighaus i njene kanadske kolege neće odvratiti afganistanske birače koji su do sada doživjeli mnogo nasilja, da daju svoj glas.
Autorka:Belma Šestić
Odgovorna urednica: Željka Telišman