Rusi se igraju velikog rata

Na vojnom manevru koji nosi službenu naziv "Vostok 2018" će od 11. do 18. rujna/septembra sudjelovati jedinice iz više ruskih vojnih oblasti, uključujući i snage brodove Pacifičke i Sjeverne ratne flote. Radi se o najvećoj vojnoj vježbi u Rusiji nakon raspada Sovjetskog saveza. Prema navodima ruskog ministarstva obrane sudjelovati će ukupno gotovo 300.000 vojnika, više od 1000 aviona, helikoptera i bespilotnih drona, oko 36.000 tenkova i drugih vozila te oko 80 ratnih brodova. Vježba će se odvijati na ukupno pet različitih mjesta te u vodama Japanskog, Berinškog i Ohotskog mora.

Sam manevar kao takav za njemačke stručnjake nije veliko iznenađenje. Gustav Gressel, Senior Policy Fellow na European Council on Foreign Relations (ECFR) u Berlinu kaže u razgovoru za DW, da ruska vojska svake godine održava vježbe u, kako sami kažu "drugom strateškom pravcu", prema jugu, zapadu ili istoku. Između toga se održavaju manevri u središnjim dijelovima zemlje. "sada je na redu ponovo Istok. To je uobičajeni plan održavanja manevara", naglašava Gressel.

Bez ograničenja na Istoku

Ni veličina vježbe nije iznenađujuća, smatra Sarah Pagung iz Njemačkog udruženja za vanjsku politiku (DGAP) iz Berlina. "Vojne vježbe na Istoku su uvijek veće od onih na zapadu zemlje, budući da na temelju Bečkog dogovora ne postoji Zapadu ograničenje broja vojnika koji smiju sudjelovati u vojnim vježbama. Na Istoku to nije slučaj." Radi se o Ugovoru o snazi konvencionalnih snaga u Evropi kojim se faktički ograničava opseg vojnih vježbi u evropskom dijelu Rusije.

Pagung dodaje da veličina vježbe ima veze i sa njenim ciljem. "Kada pogledamo koje su jedinice u nju uključene, i u kojoj snazi, jasno je da Rusija uvježbava vođenje globalnog rata, uključujući i nuklearno naoružanje", smatra ona. To se vidi i kroz činjenicu, da je mobiliziran veliki broj vojnika i u zapadnim vojnim oblastima.

Kinezi treniraju zajedno s Rusima

Posebno zanimljivo u vezi s ovim manevrima je međutim sudjelovanje kineskih vojnika. U usporedbi s Rusima, oni šalju vrlo mali broj vojnika: svega 3000 uz nekoliko aviona i helikoptera. Od 2003. su obje zemlje održale oko 30 zajedničkih vojnih vježbi. No do sada Kinezi još nikada nisu sudjelovali u ruskim strateškim vojnim vježbama. Tu čast su do sada imali samo bliski saveznici Moskve, poput primjerice Bjelorusije u manevru na zapadu Rusije 2017. godine.

Gustav Gressel smatra da je posebnost ovim manevara u tome što Kinezi, kao direktni susjedi Rusije, ne sudjeluju samo u zajedničkim policijskim i antiterorističkim vježbama, već i u "vojnom hardcoru", što je Kinezima već odavno cilj. Gressel napominje da Kinezi raspolažu djelomice sa modernijom tehnikom od Rusa: "Ali kada je riječ o školovanju oficirskog kadra, ili kada se radi o premještanju i fleksibilnom vođenju trupa, tu oni za Rusima znatno zaostaju."

Osim toga, napominje Gressel, u očima kineske vojske Rusi imaju veliku prednost i zahvaljujući iskustvima koja su stekli u ratovima u Siriji i Ukrajini. Tu Kinezi žele štošta naučiti, uvjeren je ovaj stručnjak. Zbog toga je za Kineze najvažnije da njihovi štapski oficiri mogu iz neposredne blizine promatrati kako to rade njihove ruske kolege. "To služi i promjeni načina obrazovanja vlastitog kadra - odmak od velikog pješadijskog rata i približavanje modernim tehniziranim oblicima ratovanja u informatičkom dobu", kaže Gressel.

Američka noćna mora?

Gressel napominje i kako približavanje Rusije i Kine u vojnoj sferi za Sjedinjene Američke Države predstavlja "noćnu moru". To približavanje dviju zemalja nije novo, već duže vrijeme ga se može promatrati, prije svega na polju privredne suradnje, a sada eto i na polju vojne suradnje. "Uz to treba znati da rusko vodstvo pod pojmom sigurnosti prije svega misli na sigurnost vlasti", napominje Gressel. U tom su smislu za Kremlj veliki neprijatelji prije svih Zapad i SAD. Privlačnost zapadnog načina života doživljava se kao opasnost za režim. Kina, koja bi čisto vojno gledano, trebala predstavljati veću opasnost, ne čini ništa, što bi moglo uzdrmati unutrašnju stabilnost ruskog sustava vlasti. "Zbog toga se Kina ne doživljava kao strateški izazov, nego samo Zapad."

Drugačije čitavu situaciju promatra Sarah Pagung. Ona smatra da manevar na dalekom istoku Rusije za SAD ne predstavlja noćnu moru. "To je sasvim jasna poruka Sjedinjenim Državama o vlastitoj vojnoj snazi, jednako kao i o postojanju neke vrste svijesti o sebi kao svjetskoj sili. Ali na kraju krajeva su takve vojne vježbe uobičajene za sve veće države", smatra ona.